Cim sam prvi puta ugledao cover albuma "The Wolflegion" slovenske black metal postave Perun ucinio mi se neobicno poznat. Ah da, to je dio slike koja krasi naslovnicu prvog dijela knjige hrvatskog izdanja "Gospodara prstenova" autora Igora Kordeja fokusirana na crne planine i vukove i samim time dosta govori o samom bendu te se fino uklapa u cjelokupni glazbeni koncept benda. Perun cini dvojac Varg Gorgoneion (vokali, svi instrumenti, takodjer vokal i gitara u drugom slovenskom black metal bendu Magus Noctum) te Morana (zenski vokali i klavijature). Materijal koji se nalazi na ovom albumu prvijencu izdan za mladi slovenski underground label Leather Throne star je pune cetiri godine, tj. barem je tada snimljen i izdan za Drakkar Productions na kaseti, dok je re-izdan ove godine na CD-u. Iskreno, cuje se da je materijal ima dosta godina na ledjima.

Perun utjelovljuje sve 'kliseje' black metal undergrounda: intro zavijanja vjetra i zuborenja vode, naivni, mnogo puta prije upotrijebljeni nazivi pjesama, jos naivniji tekstovi inspirirani Tolkienom napisani na losem engleskom jeziku, prosjecna ali ipak zadovoljavajuca produkcija. Glazba je jedan middle-tempo black metal koji tek tu i tamo dodiruje famoznu black primitivnost te se bazira na solidnim (ponekad vrlo dobrim) riffovima. Par poduzih pjesama na albumu pokusava stvoriti epski ugodjaj noci i to klavijaturama i akusticnim gitarama. Ove potonje to uspijevaju puno bolje. Black metal Peruna se puno vise oslanja na dojam koji ostavljaju sporo izmjenjujuci jednostavni/odgovarajuci riffovi i klavijature no na black metal ekstremizam. I bolje tako! Brzina je, ipak, uhu ugodna promjena ali jednako brzo kako dodje tako i nestane (pocetak pjesama The wolflegion i Realm of the dark lord te poneki dijelovi u The age of eternal wars). Zenski vokali takodjer nisu nepoznanica ali im je uloga zanemarivo mala na albumu. Najbolje trenutke "The wolflegion" ima kada glazba naginje melankoliji. Iako se ona stvara na dosta mjesta na albumu (npr. na devetominutnoj The sudden battle in Moria akusticnim gitarama), kao najbolju stvar bih izdvojio My black magic wisdom cije riffove karakterizira upravo spora melankolija. Stvar se na albumu nalazi u dvije verzije. Prva verzija je nesto poletnija sa ciscom produkcijom dok mi jos bolje odgovara druga verzija na kojoj je ritam jos usporeniji dok gitare i prljavija produkcija daju pjesmi doom okus.

Takodjer, Perunova glazba na trenutke uspijeva stvoriti dobro poznatu hladnu atmosferu i time cini ovaj album interesantnim svim black metalcima zeljnih undergrounda i pozornog slusanja. Odredjene paralele izmedju Peruna i Magus Noctuma postoje uz napomenu da je Perun nesto blackerskiji projekt. Ipak, Magus Noctum mi se vise svidja zbog vece varijabilnosti glazbe. Da se slusati dokle god ne moram citati tekstove.