R2 je mladi zagrebacki bend koji se teze svrstava u tocno odredjene stilove metala. Nije da momci sviraju nesto potpuno novo pa se ne zna sto je to, nego mijesaju dosta razlicitih stilova od kojih niti jedan ne prevladava. Dobro, najokvirnije bi mogli reci da osnovu cini heavy metal, dok jednako tako veliku ulogu imaju power metal, progresiva, te nesto manje thrash metal iz ranije faze Metallice.

Glavnu okosnicu svakog dema, pa tako i ovog, cini produkcija. Gledano opcenito, produkcija je i vise nego OK, dok gledajuci detaljnije ima par mana. Kao osnovnu bih naveo preslab zvuk gitara (posebno jer su dvojica gitarista), koji bi na jednom heavy metal izdanju trebao biti dominantan. Dalje, na mnogim mjestima bass produkcijski dobiva preveliku ulogu, sto zna podsjecati na previse tehnicki orijentirane bendove tipa Cynic. Unatoc te dvije male zamjerke, produkcija dobiva prolaznu ocjenu prvenstveno zbog naglasenih vokala i odlicnog zvuka bubnjeva i klavijatura koje su tu, ali ne previse napadne. Bas kao sto je gitarist Slaven rekao, demo je sniman u studiju koji je orijentiran na glazbu tipa Zdenka Kovacicek u kojoj vokal ima glavnu, a instrumenti tek potpornu ulogu.

Glazbeno gledano, momci imaju zaista dobre ideje. "The glass house" pocinje ritmicnim klavirom u stilu pravih profesionalaca i kako pjesma prolazi, moze se zakljuciti da od svih gore navedenih stilova R2 najvise tezi progresivi zbog pokusaja kompliciranja glazbe prvenstveno preko dodatnog rada bubnjeva. Ono sto me najvise ugodno iznenadilo je odlican naglaseni vokal koji ima sigurnosti i lijepu boju glasa, dok u kratkim zescim dijelovima (prva stvar) podsjeca na ranije uratke Paul Di'Anna. Melodija ima zaista dobrih, dok bih izdvojio one na "Separation" gdje melodije prate vokalne linije, te na pocetku instrumentala "Coincidences". Ceste promjene tempa i dinamike prate refreni i vokalne linije koje su takodjer vrlo dobre, dok bih ovdje izdvojio "My distance", preciznije, kraj pjesme sa gotovo himnicnim vokalima pracenim melodijama. Odlicno! Steta sto nije refren pjesme.

Ono sto bi, po mom misljenju, moglo biti unaprijedjeno je: prvo, odlican vokal bi se mogao jos malo vise iskoristiti; na par mjesta imam osjecaj da je zagusen te da moze dati puno vise; drugo, trebalo bi izbjegavati neke ustaljene sablone koje vladaju cak i u progresivi i, trece, ne svidja mi se onaj sredisnji kratki instrumental dio "Undefined world inside" gdje gitare zvuce nesto kao Panterine sa onim efektom zavijanja ili tako nesto (jebiga, nisam gitarist pa ne znam kako se to zove) sto smatram da ne pristaje u ovakvu vrstu glazbe.

Mozda je ova recenzija ispala previse kriticna, ali to nije bila namjera. Ovo je jedan zaista dobar demo benda koji pokazuje svoj veliki potencijal i jedva cekam cuti nove materijale.