Apsolutni (i jedini) vladari epicnog simfonijskog hollywood power metala (!!!:)) su nam podarili jos jedno remek-djelo. Sto se tice samog zanra, mislim da je od samog pocetka osudjen na neinventivnost. Ipak, to je klasika na moderan nacin, a od klasike nista novog nema vec vise stoljeca, osim "moderne klasike" koju nitko normalan ne moze slusati. Usprkos toj neinventivnosti, Rhapsody stvara jos jedno monumentalno izdanje koje nas ne moze previse iznenaditi, ali nam ipak donosi duzi period uzivanja u simfonicnom, kompleksnom i atmosfericnom metalu. Od laksih iznenadjenja, tu su Lioneovi vokali. Covjek je poceo rezati (skoro pa kao da je u death metal bandu), za sto je po meni bilo krajnje vrijeme jer sam se znao tu i tamo uhvatiti kako slusajuci neku stvar kazem u sebi "Kako bi dobro ovdje sjeo neki grunt!". Inace, tko nije cuo jos za Rhapsody, iskreno se nadam da nema takvih, Rhapsody je band koji je u zadnjih 7 godina uspio se popeti od demo banda do svjetske senzacije.

Album zapocinje vec poslovicno dobrim introom (In Tenebris) koji se prelijeva u "Knightriders Of Doom". Rhapsody-u ipak ne mogu zamjerati taj intro, jer bez njega album ne bi bio Rhapsody album. Po zavrsetku introa, i pocetku slijedece stvari nazalost mozemo zakljuciti da Turilliju nestaje maste. Stvar zapocinje gotovo identicno kao "Emerald Sword" sa "Symphonies Of Enchanted Lands". Srecom, to je i jedino razocaranje, jer nastavak albuma potvrdjuje Turillijev genij i vraca nam vjeru da ce nas ipak moci iznenaditi i oduseviti slijedecim albumima.

Posto je ovo zadnji chapter Algalord kronika, cijele sage o "Warrior Of Ice-u" i njegovom questu, na cijelom albumu prevladava mracno ozracje, kojem puno pridonose Lioneovi vokali. Zavrsetak price, niti njen tok vam ne zelim prepricati, jedino cu reci da je krajnje napeto i interesantno. Sto se muzike tice, cijeli CD je iznenadjujuce brz. Nakon preslusanog CDa, imate osjecaj kao da ste se vratili sa neke lude jurnjave, i morate rec "Wow, ovo je bilo zakon!". Album je prepun ludjacki brzih solaza koje se ispreplicu sa isto tako brzim klavijaturama, sto sve prate violine, nista manje brzo i virtuozno. Naravno, zborovi su fenomenalni i nema nikakvih zamjerki, refreni su jos uvijek prokleto dobro slozeni i lako zapnu u uhu. Zavrsetak cijele sage predstavlja "Gargoyles, Angels Of Darkness", sa trajanjem od zapanjujucih 19 minuta! Kod tako dugackih stvari, uvijek se namece strah da bi mogli izgubiti koncentraciju, i odlutati od muzike. Rhapsody to ne dopusta i zacarava slusatelja svih 19 minuta. Kad smo vec kod toga, CD se ne moze poceti slusati i prekinuti na sredini, jednostavno se mora odslusati do kraja.

Sa novim albumom, Rhapsody je predstavio i svoj official website (bilo je i vrijeme!), totalno adaptiran na "Power Of The Dragonflame" nacin. Website je www.mightyrhapsody.com, i stvarno je must see. Sto se tice sitea, primjetio sam na njemu par stvari koje mi se bas ne svidjaju. Rhapsody nam pripremaju igru za PC, set knjiga, igru s kartama nalik Magic The Gatheringu, i jos mnogo stvari koje se temelje na kronikama. Takva hiperprodukcija mi se cini ipak previse, i nisam neki fanatik, iako ih obozavam, da pokupujem sve to, a cini mi se da ce dosta ljudi ovako rezonirati. No, vidjet cemo, glavno da oni nastave stvarati ovako dobru muziku, a za ostalo lako.

Sve u svemu, album je genijalno djelo i definitivno ga se isplati nabaviti, vjerujte mi, pruziti ce vam mnoge sate, dane, mjesece uzivanja. Nesto sto bi stvarno volio vidjeti je Rhapsody uzivo, koncert na kojemu izvode kompletne kronike, sva cetiri albuma. Da, vjerojatno nikada, ali bar smijem imat neku zelju, right? Sad moram jos samo pitati, kad ce vise novi Turillijev album?:)