petak, 05.09.2008 14 posjetitelja onlineposjetitelja ukupno: 5306942




d
 
BAND: Robert Plant
ALBUM: The Mighty Rearranger
GENRE: Rock
LABEL: Sanctuary
GODINA: 2005
TRAJANJE: /
WEBSITE: www.robertplant.com
TRACKLIST:
01. Another Tribe 07. Takamba
02. Shine It All Around 08. Dancing in Heaven
03. Freedom Fries 09. Somebody's Knocking
04. Tin Pan Valley 10. Let the Four Winds Blow
05. All the King's Horses 11. Mighty Rearranger
06. Enchanter 12. Brother Ray

Jedna od stvari koje nikada necemo moci predbaciti Robetu Plantu je nedostatak ukusa.

Jos iz dana kada je bio dio rock monstruma zvanog Led Zeppelin svojim vokalnim sposobnostima isticao je ljepotu bluesa, psihodelicni ugodjaj glazbe Moby Grapea ili, zajedno s Jimmy Pageom, egzoticni misticizam Srednjeg Istoka.

Reunion s Pageom, prvo na onoj slavnoj proslavi 50 godina Atlantic Recordsa, a kasnije i na nekim albumina, oznacio je stilski povaratak sjevernoafrickim melodijama sto je ovaj album samo i potvrdio.

Iako je 57- godisnji Plantov glas izgubio dobar dio nekadasnjih growlova :D u tipicnom Zepp stilu, ima on i mighty bend :D gdje se , kao pojacanje na albumu pojavljuju The Strange Sensation kao prateci glazbenici.

Justin Adams dere na gitari, ovoga puta s naglaskom na neobicnim blues figurama i divljim slideovima, dok Clive Deamer po nacinu na koji unistava bubnjeve i tehnici na Johna Bonhama (Led Zeppelin).

Prve asocijacije na cover : istok, tibet, nirvana.

I u tom nekom stilu protjece cijeli albumek, egzoticne melodije ukombinirane s bluesy riffovima i laganim ramblingom.

Plant se na albumu cisto umjetnicki osvrnuo i na politicka pitanja - kao sto je npr. Arapski utjecaji u nekim pjesmama . Tako na primjer, uvodna pjesma, - govori o onima

< torn between the lover and the gun> iako Percy kod tih svojih lyricsa ima neku cudnu sklonost ka neodredjenome , a da se ipak istodobno zna na koga je adresirano .

Slusajuci nailaze impresije na vremena kada je Page bio u onoj nekoj pastoranoj , a nesto manje ezotericnoj fazi, zapravo na granici rock i folk glazbe po kojoj su Led Zeppelin cesto balansirali i bez greske pronalazili savrsenu ravnotezu.

jos je jedna od pjesama prozetih mistikom i mitologijom, ovoga puta Grckom, sa finim ramblingom i par nabacanih ukrasa da bi razbili monotoniju.

Ali ono sto pruza stvarnu mentalnu satisfakciju kod slusanja je odnos izmedju Planta i ostatka benda - dopusta im da daju najbolje od sebe a da sam ne izgubi svoju mighty poziciju :))).

Ukratko, album bih opisala kao nastavak price koju je Robert Plant zapoceo sa - melodicno, egzoticno i bluesy :))

:thumbs up : :o)))
Ocjena: N/A
by Alchemy Gothic < wings.of.maybe@gmail.com >, sijecanj 2006.

Komentari: [dodaj]