Running Wild-ov drugi live album (sjeca li se itko legendarnog Ready for Boarding?) dolazi na dva CD-a, ukupnog trajanja preko 100 minuta i sadrzi 19 pjesama (ustvari samo 17 oduzme li se intro i solo na bubnjevima). Setlista je donekle neocekivana jer ne samo da se vecinom oslanja na novi materijal (sveukupno cak 9 stvari sa zadnja tri albuma koji, realno govoreci, nisu na razini ranijih ostvarenja), nego takodjer zapostavlja brojne klasike sa starijih albuma. Ovakav potez bio bi za svaku pohvalu kod bendova kao recimo Iron Maiden koji vec imaju brojne live albume sa slicnim tracklistom, medjutim Running Wild je mozda trebao prvo izdati zivi album koji ce pokriti sve klasike, a zatim eventualno jos jedan za odredjene zaboravljene pjesme i ostalo sto tvrdokorni fanovi zele cuti.

Ali sto je ovdje je: od klasika dobivamo Riding The Storm (bez legendarnog piratskog introa), Bad To The Bone, Blazon Stone, Prisoner Of Our Time i Under Jolly Roger. Sa starih albuma ovdje su takodjer Lead Or Gold, Soulless, Uaschitschun i Purgatory (na cijem mjestu bi bez problema mogli biti na primjer Blackwings Of Death, Black Hand Inn, Conquistadores ili Chains And Leather).

Medjutim to je, kao i sve sto se tice Running Wild-a, izbor Rock 'n' Rolfa, i jedino sto slusatelj moze jest zanemariti tehnikalije i koncentrirati se na materijal prezentiran ovim izdanjem. A on je uistinu prezentiran na visokom nivou. Nakon odlicnog introa (March Of The Final Battle sa Rivalry albuma), bend zauzima stage sa novom (i ultra-zestokom) pjesmom Welcome To Hell, koja zvuci odlicno i podrzana je glasnim pirotehnickim efektima, vec tradicionalnim kod ovog benda. Zvuk albuma je fenomenalan: sirov i beskompromisan, a live osjecaj neobicno visok - kad Running Wild prijedje u legendarni Bad To The Bone spontani headbanging je neizbjezan! Slicna situacija je i sa Riding The Storm, Blazon Stone i svim drugim hitovima.

Rock 'n' Rolfov glas se ponekad malo izgubi u miksu, ali vokal je tokom cijelog koncerta u vrlo dobroj formi (srecom Rolf ne prica mnogo izmedju pjesama, jer njemacki mi nije jaca strana), a bogovsko sviranje gitare ne treba ni spominjati! Opcenito nova postava sa Bernd Aufermannom na drugoj gitari, Peter Pichlom na basu i Matthias Liebetruthom na bubnjevima je izvrsna, iako zvuk bubnja (uzasno puno triggera, cak i po tomovima) nece svima biti po volji.

Sve u svemu, album zasluzuje visoke ocjene za svirku i za kvalitetu zvuka, medjutim jos nekoliko rijeci o pjesmama. Jedna od najsvjetlijih tocaka koncerta je The Brotherhood, jedina dulja, ''epic'' stvar izvedena te veceri. Iako nije na razini jednog Treasure Islanda, rijec je o vrlo dobroj i atmosfericnoj pjesmi. Od ostalih pjesama sa aktualnog albuma spomenuo bih Crossfire, koja je vrlo dobra i ritmicna pjesma. Svima najdraza, Pirate Song, iz nekog je neobjasnjivog razloga izostala iz setlista!

Najbolji trenutak veceri medjutim ne lezi u novim, vec u jednoj staroj pjesmi, legendarnoj Prisoners Of Our Time (sa debi albuma Gates To Purgatory iz 1984.) koja dozivljava vrlo nadahnutu ubrzanu izvedbu! Zavrsna stvar je obavezna Under Jolly Roger, u kojoj publika preuzima vecinu pjevanja (nazalost jer nije bas preglasna - ili je bend mozda preglasan? - nijedna rijec se ne cuje!).

Zakljucno, iako je rijec o vrlo dobrom live albumu provjerenih majstora germanskog metala, smatram da ovim albumom Running Wild-u nece pridobiti nove fanove (iskreno, ni ja ga ne bih njima preporucio kao primjerenu startnu tocku za upoznavanje s njihovim katalogom), medjutim svi fanovi (ne samo njihovi, vec i speed metala uopce) mogu njime biti vise nego zadovoljni. Ja znam da jesam!