 |
|
|
||||||||||||||||||||||||||||||
| Slabo poznati SATURNUS
je onaj tip benda cija se kvaliteta mora siriti prvenstveno usmenom
predajom, a nabavka albuma po tezini (nekad i trajanju) slici porodu:)
Ovaj danski bend koji postoji od 1991. do sada je izdao tek dva albuma:
Paradise belongs to you (1996.) i Martyre (1999.). Martyre je ujedno
i bolji od ta dva... Zasto skoro nitko nije cuo za njih i zasto nemaju
nikakvu promidzbu za mene je misterija (mozda i za njih). Kao i kod mase drugih "nepoznatih" bendova, prije prvog slusanja ovog albuma nisam znao sto me ocekuje. Porazavajuca "statistika" koja pokazuje da je osam ili devet od deset albuma nepoznatih bendova cisti srot (zbog mase prisutnih cimbenika kao sto su: ideja, izvedba, iskustvo, produkcija...) mi je non stop visila nad glavom, ali slusanje ovog albuma me je iznova uvjerilo da metal nikada nece odumrijeti! Da ne krenem u davljenje sa superlativima itd., ovo je GOTHIC, pravi, izvorni i do pakla sjeban! Ovo slusati iznova i iznova znaci trgati komadice svoje duse, po potrebi i tijela, to slusati znaci umirati. Mozak koji stoji iza SATURNUSA je Thomas Akim Grønbæk Jensen, pjevac i tekstopisac. Thomas s ovim albumom, a to je cesto u gotovo cijelom gothic/doom pravcu, pokazuje da su najbolji albumi oni koji su prepuni emocija, a to znaci oni biografski i ujedno prvi albumi. Kasnije se izgubi onaj duh kataklizme i bespomoci koji u biti predstavlja neki vid katarze, a onaj tko to nije sam osjetio, nije ni zivio (sala mala), a zatim se okrene neki novi list (Theater of Tragedy, the Gathering, Ashes You Leave...). U skladu sa svime time, trebalo bi pricekati i njihov treci album, ali tesko je ocekivati da ce dostici visine svog prethodnika, no dosta o buducnosti. Kao sto sam vec spomenuo Thomas je pjevac, a ima jedan od najspecificnijih vokala u metalu, barem sto se tice "rezanja" ili kako se vec taj vid "izrazavanja" zove, a sigurno je najblizi zivotinjskom svijetu od svih vokala koje sam ja imao priliku cuti. Kao da je nesto ne-ljudsko u tom glasu, a kada se to spoji s atmosferom praznine i tekstovima beznadja dobije se cjelina remek-djela. Svatko kome se ovakva glazba svidja ce naci sebi neku pjesmu za osobnog "favorita", ali stvarno je tesko osim Empty Handed neku i izdvojiti. Ponajvise je razlog tome sto su pjesme tako slicne (balansiranje izmedju clean vokala i rezanja, lake atmosfericne gitare i ritam sekcija koja ne ispada s "kolosjeka") i cine cjelinu koju i treba gledati kao takvu, a ne uzeti to za nedostatak; to jednostavno treba biti tako! Kada sam vec izdvojio Empty Handed red bi bio da se o njoj nesto i kaze. To je najbrza pjesma na albumu i predstavlja, po meni, vrhunac ovog albuma (mozda cudno za gothic, ali ova pjesma je stvorena za head-bangin'). Oni zivotinjski vokali koje sam spominjao upravo ovdje najvise dolaze do izrazaja. Tekst je apsolutno fenomenalan, skoro sigurno biografski, pa ce se mnogi naci u njemu, ali ionako je cijeli Martyre upravo takav. Ova pjesma kao da je skinuta sa albuma "Discouraged Ones" od Katatoniae, sto se najbolje primjeti po "vodenastom" efektu gitare... Uglavnom, svatko tko smatra da je cuo sve u gothicu ili doomu ce se iznenaditi sa SATURNUSOM i trebao bi se dokopati ovog albuma, a impresija koju ce ovaj album ostaviti u slusaoca je neprolazna... Jesam ga nabaljezgao, ali ovo se jednostavno mora cuti! |
||||||||||||||||||||||||||||||||
| Ocjena:
9/10 by Sylmarion <sylmarion@hi.hinet.hr> [NATRAG] Komentari: [dodaj]
|