 |
|
|
|||||||||||||||||||||||||||||
| Vec
je postalo pravilo da se na novo Satyricon izdanje ceka poprilicno
dugo. Niti novi album legendarnih Norvezana nije iznimka - "Volcano"
je izisao pune tri godine nakon "Rebel extravaganze" - tri
godine u kojima se puno toga dogodilo. Najvaznija vijest vezana uz
grupu je ta da sada imaju iza sebe potporu svjetski velike diskografske
kuce. Znam da je ta vijest naisla na oprecne reakcije ali mi cemo
se drzati ustaljenog misljenja vezanog uz glazbenu industriju a ono
je da je grupa napredovala i otvorila si mnoge nove mogucnosti (npr.
puno veci budzet za grupu; vise novca za snimanje albuma; mogucnosti
snimanja spotova; sira distribucija albuma itd.) potpisivanjem za
veliku izdavacku kucu. Pa makar se radilo o black metalu. Oni koji su sumnjali da ce zbog tog doci do promjena u glazbenom izricaju jednog od najvecih black metal bendova ikada, mogu reci samo ovo - "Volcano" vam daje pljusku u lice. I to jednu hladnu, stovise, ledenu black metal pljusku. Da, ovaj album je upravo zimski leden i svakim riffom mozete osjetiti hladni povjetarac sa visokih planina na licu. Ako bi govorili o sitnim glazbenim promjenama onda bi mogli reci da je songwriting postao jos minimalisticikiji. Gotovo je nemoguce usporedjivati albume kalibra "Nemesis divina" i novi "Volcano". Dok je spomenuti stariji album prstao klavijaturama, masom gitarskih dijelova, brojnim gitarskim dionicama, opcenito velikom raznovrsnoscu, "Volcano" jos zadrtije nastavlja put zapocet "Rebel extravaganza" albumom uz vaznu napomenu da hladnih industrial umetaka ima u puno, puno manjoj mjeri sto je zamijenjeno dodatnim black metal feelingom odaslanim prvenstveno black metal riffovima koji su toliko dobri da sam gotovo spreman proglasiti Satyr-a (vokali, gitara, songwriting) najvecim riff majstorom ekstremnog metala. I upravo kroz te riffove reflektira se gore spomenuti minimalizam - pjesme najcesce sadrze samo par razlicitih riffova koji se znaju ponavljati u nedogled i stvarati hipnoticki ugodjaj ("Black lava"). Uz minimalizam, kao veliku oznaku albuma spomenuo bih mizantropsko raspolozenje u potpunosti liseno bilo kakvih osjecaja, emocija i inih stvari. Tome pod ruku idu Satyr-ovi vokali kojih nema previse. Glazba Satyricon-a radije pusti glavnu rijec instrumentima nego vokalima koji su tu najcesce zaduzeni za ritmicke dionice. Kad smo se dotakli ritmike - vazno je za spomenuti da cijeli album sadrzi samo jednu blastbeat dionicu sto je u pocetku bilo malo razocaravajuce jer je Frost zna svoj posao na tom polju. Ipak glazba time dobiva srednjim i ponekad brzim ritmom jednu headbanging dozu koja je dusu dala na koncertima. Pod takve pjesme spadaju "Repined bastard nation" (usputni blagi industrial umeci i vokalne dionice za vase deranje), "Angstridden" (kakvi riffovi! kakav bolestan, iskrivljeni horror dodir! kakvi neobicni zenski vokali!), "Mental mercury" (tipican primjer pjesme sa malo vokala i puno riffovski stvorene atmosfere). Iznenadjenje albuma je "Fuel for hatred" za koju je snimljen i spot. Pjesma sadrzi jednostavne, poprilicno punkerske riffove i najvise je refren orijentirana stvar na albumu. Ako vas ova stvar od svog pocetka pa do kraja ne natjera na headbanging do krvi onda stvarno ne znam sto ce vas natjerati na to. Ipak, pjesma po kojoj ce se pamtiti ovaj fenomenalan album je zadnja, "Black lava", u trajanju 15 minuta koja je alegorija na black metal iz zlatnog '90 - '95. razdoblja. Utjelovljenje slow-motion atmosfere valjajuce lave koja guta sve pred sobom i ispred koje nema uzmaka - cista mizantropija, nistavilo i beznadje. "Black lava, drifting down the mountain side, black lava you can't fight"...za mene jedan od albuma godine. |
|||||||||||||||||||||||||||||||
| Ocjena:
9.5/10 by Damir O. <danijelinmisko@yahoo.com> [NATRAG] Komentari: [dodaj]
|