 |
|
|
|||||||||||||||||||||||||||||
| Postoje
dvije vrste Sentenced fanova. Prva skupina odana je njihovim prvim
albumima, posebno remek-djelima "North from here" (jedan
nepravedno zapostavljen death metal album koji odusevljava svakom
pjesmom) i "Amok" (elegantan spoj melodija i death 'n' roll
riffova). Druga skupina podupire Fince tek od prekretnice koja nastaje
u zvuku ove grupe "Down" albumom gdje se vise okrecu
heavy metalu sa 'normalnim' vokalima. Ova druga skupina najvjerojatnije
nije ni cula za one prijasnje albume. Iako nije previse
vazno gdje ja spadam, ipak se moram izjasniti jer to ipak utjece
na cijelu recenziju i odnos prema ovom bendu. Ja spadam negdje izmedju
ali ipak vise vucem na raniju fazu sto znaci:
novija faza je stvarno OK, ima tu odlicnih pjesama, ali prvi
albumi su jednostavno nedodirljivi. Mozda to lezi u cinjenici
da je svaki od prva tri albuma bio glazbeno totalno razlicit
jedan od drugog, dok nakon "Down" albuma (ukljucujuci
i njega), bend izdaje nekoliko glazbeno istih izdanja koji se medjusobno
razlikuju jedino prema kolicini upotrijebljene elektricne
gitare. Dakle imamo cetiri jako slicna albuma: "Down" - "Frozen" - "Crimson" - "The cold white light". Ako bih trebao odabrati najbolji medju njima, to bi definitivno bio upravo ovaj, njihov zadnji album. Jer ispravljene su sve 'pogreske' sa prijasnje trojke albuma i to je ovdje sklopljeno u jednu socnu skupinu pjesama koje znaju dobro zazvucati. Ono sto bih prvenstveno istakao na novom albumu je napokon prihvatljiv, dobar vokal pjevaca Vile Laihiale cijim dolaskom grupa i ulazi u druge vode. Drugacije receno, decko je napokon naucio pjevati, zna pravilno izgovoriti sve engleske rijeci i pri tom ne zvuci rastimano. To je i bila najveca boljka "Down" album koji je, u mojim ocima, poprilicno urusen vokalima koji zvuce kao da ih pjeva pijani mornar sa kamenjem u ustima. Nadalje, (gotovo) sve stvari imaju vrlo dobar, ponekad odlican refren i dobre vokalne linije cime je ispravljena pogreska "Frozen" albuma gdje pjesme nisu imale vlastitog stiha. I, na kraju, ovaj album je nesto zesci od "Crimson" izdanja u kojem je bilo previse akusticne gitare. Ovdje posebno odlicna produkcija dolazi do izrazaja. Jer kada god se ubace elektricne gitare, glazba zvuci nevjerojatno heavy i mocno cime su dodali jedan veliki plus sveukupnom dojmu. Da sumiramo: vrlo dobre pjesme, vrlo dobar vokal, fenomenalna produkcija i jedan od boljih Sentenced izdanja do sada - dobitna formula za sve fanove zeljne lezerne, cisto heavy metal orijentirane glazbe, bez ikakvih dodatnih sastojaka ili prevelike virtuoznosti ali koja ima svoje vrhunce i srz. Jedina stvar koja mi ipak nedostaje na ovom albumu su odlicne gitarske melodije koje se ovdje nalaze samo u rijetkim tragovima. Cijela recenzija bi se mogla svesti na otprilike ovo: svi dotadasnji (drugofazni) fanovi bit ce odusevljeni ovim albumom i bend i ovaj puta dokazuje svoj talent. Prije kraja recenzije moram se osvrnuti na jos jednu stvar vezanu za ovaj bend, a to su tekstovi pjesama. Na cetiri vec spomenuta zadnja albuma prevladava problem samoubojstva, mraka, usamljenosti i slicno. Znam da je Finska zemlja koja je poprilicno hladna, u kojoj Sunce nije bas najcesca pojava te da imaju jednu od najvecih stopa samoubojstava u svijetu, ali stvarno mi je muka od citanja jednih te istih tekstova o samoubojstvu na sva cetiri albuma! Dobro, objesili smo se, izgadjali kamenjem, utopili se u kadi, spojili si jaja na elektrode, bacili se sa vrha breze, pokusali se ubiti fenom, hvala lijepo jel' mozemo na iducu temu? Mozda bi tema bila interesantna na jedan, maksimalno dva albuma, ali trafljat o jedno-te-istom na cetiri albuma stvarno je preslo svaku mjeru. I to sto toj temi prilaze na tragikomican nacin (primjeri naziva pjesama na ovom albumu Excuse me while I kill myself ili The luxury of a grave) ne ispricava ih pocinjenog kriminala. Dobro, sad mi je lakse. |
|||||||||||||||||||||||||||||||
| Ocjena:
7.5/10 by Damir O. <danijelinmisko@yahoo.com> Ocjene suradnika: Daemon (7/10) [NATRAG] Komentari: [dodaj]
|