Sve ima svoj pocetak i svoj kraj, tako bi se najlakse mogao opisati kraj karijere jednog jedinstvenog benda finske death/doom scene krajem proslog i pocetkom novog stoljeca. Naravno govorimo o bendu Sentenced koji je u svojih vise od 15 godina postojanja utabao smjernice izrazavanja raznim bendovima slicnog muzickog pravca u Finskoj isto kao i u svijetu. Kad je na njihovoj stranici objavljena presudna vijest koja je glasila kako ce posljednji, osmi po redu, album ovog jedinstvenog benda biti ujedno i posljednji dovela je do reklo bi se masovne tuge okornih obozavatelja ovog benda. Ja ne spadam u tu skupinu okorjelih obozavatelja, ali moram priznati kako je ta vijest i mene malo neugodno iznenadila, tj. nisam ocekivao da ce kraj benda nastupiti tako brzo. Ali cini se da uzrecica, najsladje je odustati kad si na vrhu, kod ovakve vijesti sa pravom stoji. Posto se radi o njihovom posljednjem albumu, bio bi red kad bi se malo vratili unatrag kroz vrijeme i probali ukratko predstaviti ovaj jedinstven bend.

The story begins... sada vec jako davne 1989. godine kada su trojica finskih metalaca Miika Tenkula, Sami Lopakka i Vesa Ranta odlucila osnovati bend kako bi svirali cisti, kako su ga oni zvali, cisti europski death metal. Bend su nazvali Sentenced i nakon godinu dana svirke snimili su dva demo uratka koja nisu bila izdana preko nijedne diskografske kuce, vec je bend sam financirao njihovu promociju po Finskoj. 1991. godine pridruzuje im se basist/pjevac Taneli Jarva i bend potpisuje ugovor za sada vise nepostojecu malu francusku diskografsku kucu i izdaje prvi album Shadows Of The Past. Album se prodavao dosta dobro, no posto je trziste bilo jako malo, bend je prosao manje vise nezapazeno. Sreca se bendu osmijesila tek 1993. godine kad su dosli pod okrilje finskog Spinefarm Recordsa i kad su izdali drugi studijski uradak North From Here. Glazba Sentenceda je tada pretezno sadrzavala cisti death metal zvuk sa prizvukom melodicnog deatha koji je upravo i na neki nacin potekao od sjeverno-europskih bendova. Danas bi se taj stil mogao nazavti i Gothenburg metal. U narednim godinama Sentencedu je ozbiljno krenulo i kad su postali zapazeni od strane Century Media Recordsa, potpisali su sa njima jak ugovor i probitak dalje od maticne im zemlje je postao zajamcen. Albumom Amok iz 1994. godine Sentenced su poceli sebi osiguravati zasluzno mjesto na metal sceni nastupajuci sa mnogim poznatim imenima metala kao i na samostalnim turnejama. Na sljedecem albumu Down (1996.) napusta ih tadasnji pjevac Taneli Jarva iz osobnih razloga i na njegovo mjesto dolazi Ville Laihiala. Zvuk Sentenceda se od tada poceo priblizavati zvuku kakav ima i danas i nakon jos nekoliko izdanih albuma i remasteriranih starih izdanja Sentenced nam se vratio, reci posljednji puta zbogom i okoncati si svoj zivot tj postojanje na nama prepoznatljiv nacin, a to je pomocu svojih pjesama.

The story ends... pocetkom 2005. godine i zavrsetkom snimanja posljednjedg albuma kojeg sam uspio nabaviti i odlucio obaviti njegovo recenziranje. Stil Sentenceda je manje-vise ostao isti kao i na prethodnom albumu, sa nekoliko jako bitnih razlika, koje sveukupan dojam vuku na bolje. Prva stvar koje me obradovala su duboki i prepoznatljivi vokali pjevaca Villea Laihiale koji zvuce i dalje jako dobro, dajuci pjesmama jos vecu dubinu i podizuci atmosferu cijelom albumu na visu stepenicu. Uocljivo je da si je dao truda ne bi li svaku od pjesama otpjevao kako i dolici posljednjem albumu, bez jednolicnih vokalnih tonova koji na svakoj pjesmi zvuce isto.

Sad, druga stvar kod ovog albuma koja me jako obraovala je svakako instrumentalni dio pjesama na albumu.Za razliku od vecine prijasnjih izdanja, ovo je usudio bih se reci najkompleksniji Sentenced album ikada. Ne prepustajuci nista slucaju i znajuci da je ovo posljednji album decki su se potrudili da nam predstave spoj i kompletan rezime svojeg rada savrseno spajajuci elemente starijih i novijih izdanja. Veoma zahtjevan rad gitara i nizanje solo dionica nije bilo vec dugo vremena vidjeno u Sentencedu kao i koristenje usluga zborova na ponekim pjesmama. Uslugom zborova su sami sebi pokazali da su svoju glazbu doveli do samog vrhunca i njihovo ce se pojavljivanje u posljednjim pjesmama doci kao osvjezenje od mracne atmosfere same glazbe. Vec kod prve i uvodne pjesme May Today Become The Day se uocava spomenuti rad gitara, pjesmu otvara dobra melodija na bas gitari popracena sa lijepim gitarskim riffovima i melodijama koje su me podsjetile na rane dane Sentenced-ovog stvaralastva. Dosta brzi bubnjevi u pjesmi, legana solo dionica u sredini pjesme i odlican refren vec odaju da ce cijeli album zvucati odlicno. Sljedeca pjesma Ever-Frost koja je izasla i kao single mi se nije nesto posebno svidjela u tolikoj mjeri kao i uvodna. Pjesmu karakteriziraju gitarski riffovi koji daju puniji zvuk radu gitara i clean gitarska dionica koja otvara i zatvara pjesmu. Sto je album dalje odmicao to sve vise ostavlja bolji dojam na mene. Prvenstveno mislim na kratku pjesmu Where Waters Fall Frozen koja mi je namamila smjesak na lice. Radi se o kratkoj i veoma brzoj instrumentalnoj stvari sa duplom bas pedalom, brzim i zanimljivim solazama i gitarskim melodijama. Ljubitelji i stovatelji ranijeg stvaralastva ovog benda ce sa ovom intrumentalkom doci na svoje. Druga polovica albuma rekao bi donosi nesto vise emotivnih pjesama koje su namjerno ostavljene za kraj ne bi li vas dirnule u dusu sa svojim tekstovima kao i samim naslovima kao sto su Consider Us Dead i Lower The Flags. Pri kraju albuma ceka nas jedna kratka intrumentalka odsvirana na akusticnoj gitari, koja po meni nije nista vise od besmislenog natezanja zica, na koju se nadovezuje posljednja pjesma End Of The Road koja simbolicno nagovjestava kraj albuma. Pjesmu karakteriziraju mozda najbolje melodije na cijelom albumu isto kao i zavrsna gitarska melodija popracena sa odlicno uklopljenim zborskim dionicama koje ga lijepo zaokruzuju.

Ukratko, Sentenced nam je ponudio izdanje koje savrseno predstavlja njihov kompletan rad od pocetka devedestih godina pa sve do danasnjih dana kao i spoj starog i novog pristupa pisanju pjesama. Posljednje zbogom fanovi ce im moci reci na predstojecoj svjetskoj turneji s kojom ce nadamo se doci i negdje blizu nasih krajeva.