 |
|
|
|||||||||||||||||||||||||
| Talijanski
label Avantgarde Music izdaje malo, ali zato izdaje dobro sto se ne
bi moglo reci za veliki broj ostalih metal labela. Shining je postava
koja je zadovoljila njihova kriterije kvalitete. Grupa dolazi iz Norveske
i svira black metal. So what?, rekli bi mi. Takvih grupa ima koliko
ima i plijesni na deset dana gnjilom kruhu. Medjutim, Shining je posebna
plijesan. Shining bih opisao kao - black metal na depresivni nacin. Ovoj cetvorki nije smisao glazbe stvarati agresiju ili iskazivati mrznju prema drugima. Jedini koga oni mrze su oni sami. Ovo je depresivni, suicidalni black metal otpjevan vecinom na norveskom jeziku. Pjesme su dugacke, neke i po deset minuta, taman da se razvije turobno okruzje i negativna aureola koja je upucen prema samome sebi. Glazba je ipak raznolika: pjesme znaju zapoceti dugackim, tesko definiranim riffinzima bez bubnjeva koji se znaju oduziti na par minuta. Ti riffovi su karakteristika koja ih, uz vokale, gura u kategoriju black metala, ali koji nisu uvijek brzo odsvirani vec cesce stvaraju sporu, pomalo doomiziranu atmosferu. Interesantno je za spomenuti da ovaj black metal pobudjuje osjecaje: osjecaje depresije, nistavila, usporenosti i tuge. Medjutim, ti osjecaji se stvaraju prvenstveno gitarama - ovdje klavijatura nema uz iznimku jedne stvari koja je instrumental. Ipak, ova glazba nije uvijek spora. U gotovo svakoj pjesmi nalaze se i brzi tipicno black metal dijelovi koji, ma koliko god to cudno zvucalo, nisu agresivni - jer agresija se ovim djelom ne pokusava stvoriti. Oni koji vole da im poznata lice djeluju u razlicitim grupama, informacija da je ova postava (meni do sada nepoznata) izdala dva albuma do sada, te su na ovom trecem za bubnjarsko mjesto uspjeli pridobiti Hellhammer-a (Mayhem, The Kovenant, te jos masa projekata). Ali nemojte ovdje ocekivati progresivnu virtuoznost kakvu ste navikli ocekivati od ovog bubnjara (npr. "Grand declaration of war" od Mayhem-a) - ovdje su bubnjevi doslovno samo ritamska podloga, nekakvog nametanja nema. Pjesme: uvodna "Morda dig sjalv" pocinje dugackim riffovima u koje se kasnije ubacuje tuzna spora melodija, apokalipticni vokal (ne pretjerano black), te poneki up-tempo dijelovi. Sljedeca "Svart industriell olycka" nastavlja tim tempom - nekoliko varirajucih riffova uklopljenih u dinamiku koja ne radi nagle prekide i brze promjene. Na ovoj stvari je interesantan sound-umetak koji me podsjeca na zvukove koji se stvaraju ronjenjem u vodi. Cudno, ali efektivno. "Sjalvdestruktivitetens emissaire" (tko ovo uspije procitati iz prve dobije od mene besplatan burek - okus po volji) karakterizira sredisnji dugacki akusticni dio. Cetvrta "Submit to self-destruction" uklopljena je u razdvojeni riffing dvije gitare: jedna svira neprekidnu black metal temu, dok druga ritmicni riff neprikladan black metalu. Stvar srednjeg tempa dobra za headbanging. "Till minne av daghen" je meni najcudnija, ali i najbolja stvar na albumu: instrumental na klavicembalu (ili cemu vec) pracen grmljavinom. Cim cujem stvar zamislim nekakvog ludjaka u fraku kako svira cudnu virtuoznu temu u nekoj izmucenoj pustopoljini koja se priprema na veliko nevrijeme. "Fields of faceless" je tipicna stvar za ovaj album - dugo, sporo, ali ipak tempom raznoliko, efektno. Ovaj album je sve, samo ne za siroke mase. Heavy, power metalci ovdje ce naci nula interesantnih stvari i zasigurno ce im se dana ocjena ciniti previsokom. Sa druge strane, black metalci koji bi se htjeli malo odmoriti od agresive tipa Marduk, Dark Funeral ili Setherial i pri tom im depresija nije strana, ovo je visoko kvalitetan album za vas. |
|||||||||||||||||||||||||||
| Ocjena:
7.5/10 by Damir O. <danijelinmisko@yahoo.com> [NATRAG] Komentari: [dodaj] |