| Kao
prvo; Bas se znam osjecati blesavo kad skuzim da je neki band full
dobar tek na trecem albumu. Ali ovaj put imam dobro opravdanje; bio
sam cuo stvar Beware The Heavens sa istoimenog albuma, i pod dojmom
da imaju muski vokal, zakljucio da je band pederizam u kojeg ne treba
ulagati vremena da bi se preslusao ostatak. Gitare su mi dobro zvucale,
ali ipak nisam imao volje. I evo sad dolazim u kontakt s njihovim
novim albumom, i ne mogu se prestat lupat po glavi kakav sam glupan
bio. Vokal je Kimberly Goss (bivsa klavijaturistica Dimmu Borgira
i odnedavno supruga Alexi Laiha iz Bodoma), dakle zena, a na gitari
je nitko drugi nego Alexi Laiho, po mom misljenju najperspektivniji
i inovativni gitarista danasnjice. Naravno, u roku odmah nabavih njihova
dva prijasnja izdanja:)
Kao drugo; zasto power
metal? Ne znam ni ja, i ja ih ne bih bas gurao u tu skupinu, ali
svagdje ih tako prikazuju. Mislim, ako je ovo power metal, onda
su i Bodomi, i vrste muzike smo poceli razlikovati samo po vrsti
vokala, a s tim vjerujem vecina metalaca se ne bi slozila.
Stvar br. 3 ili zasto
mrzim Nuclear Blast? Ovaj album nam dolazi u trajanju od 38 i kusur
minuta. Sjecam se jos dobrih starih vremena kad su ljudi bili razocarani
sa albumima zbog trajanja, "Vidi koj bed, ovo traje samo 57
minuta!". Inace, ovaj fenomen sam nazvao Nuclear Blast efekt,
i nazalost, definicija me jos nije iznevjerila. Ako slijedeci album
od Helloweena bude u tom trajanju, iz principa ga necu kupovat,
mada vise i nemam neke vjere nakon sto je vecina clanova koji su
nesto vrijedili otisli iz banda.
Ah da, Sinergy, vjerojatno
biste voljeli doznati nesto o albumu?:) Cista perfekcija od aranzmana
i gitarskih dijelova koji u biti nisu dijelovi, nego drze cijeli
album, no dobro. Vokali. Prokleto mi je dobar vokal Kimberly otkad
sam saznao da je zena:) Ima mocan glas pun snage i jak ton sto se
rijetko srece u zadnje vrijeme, pogotovo u metalu. Da mi je itko
prije rekao da bi Children Of Bodom dobro zvucali sa zenskim vokalom,
poslao bi ih na neko lijepo mjesto. Spominjem Bodome zato jer se
muzika ne razlikuje previse od njihove, ipak je gitarist isti. Da
ne pomislite sad da Alexi drzi sve u svojim rukama, imamo i drugog
gitaristu koji ne kaska za Alexijem, a to je Roope Latvala, koji
ipak pokazuje da ovo nisu COB.
Album pocinje sa pjesmom "I spit on your grave". Dosta
dobar naslov, zar ne? Pjesma doslovno razara. Jedino su mi lirike
lagano blesave, al ajd, stvarno im se mora oprostiti. Naime, radi
se o zeni koja se osvecuje svojem bivsem decku (?), i gleda ga kako
lezi na zemlji i porucuje mu da ce se jos ona vratiti da mu pljuje
na grob. Interesantno, ako nista drugo:)
Ostatak albuma se bavi tematikom samoubojstva, prazninom u ljudima,
i slicnim stvarima koje zavrsavaju suicidalno. Naravno, preporuka
da se ovo nabavi je neizbjezna, jer mislim da je ovaj album, osim
svoje kvalitete i snage, jako dobar za ljude koji su zapeli na jednom
zanru. Ovo ce se svidjeti ljubiteljima Maidena, Helloweena i ostale
stare garde, i vjerojatno ih navesti Children Of Bodom, pa Cradle,
pa sve dalje i dalje. Naravno, ni ljubitelji tamnije glazbe nece
ostati nezadovoljeni ovim albumom.
|