Skandinavija je danas postala glavna atrakcija sto se tice metal industrije, toliko bendova i raznih zanrova je u zadnjih 10 godina proizaslo iz nje tesko je nabrojati. Kao i iz svih ostalih sjevernoeuropskih zemalja iz Svedske iz grada Hööra nam dolazi jedan zanimljiv bend Skyfire sa svojim trecim studijskim izdanjem Spectral. Iako su poceli s radom davne 1995. ne cine se tako mladi, ali s obzirom da su prvi album izdali 2001. ta cinjenica stoji. Skyfire nekako najvise podsjeca na Dark Tranquillity i In Flames pa cak i na Children Of Bodom. Do ovog izdanja manje poznati svedjani su izdali jos 2 albuma Timeless Departure i Mind Revolution. No s ovim albumom su dostigli po meni svoju kreativnu i muzicku visinu. Bend se sastoji od 5 clanova od kojih su neki zaduzeni za sviranje i po dva instrumenta (gitara/klavijature i bubnjevi/gitara) stoga kod live nastupa koriste sampleove za klavijature sto je za mene minus jer uvijek mogu naci neke privremene clanove za live nastupe.

Kad bi opisivao kako zvuci Skyfire mozda bi nekako najbolje mogao to reci ovako . Premda su vise orjentirani na Rhapsody stih, ne pjevaju o zmajevima i izmisljenim svijetovima sto se po samim naslovima pjesama dade naslutiti.

Muzicki gledano Skyfire ne zaostaju za gore navedenim bendovima. Kroz svaku pjesmu nas vode prekrasne melodije prvenstveno na klavijaturama koje na neki nacin drze ovaj album. A ni gitare za njima ne zaostaju. Ako trazite neke ultra brze solo dionice na gitari ili klavijaturama nece ih ovdje naci. Na cijelom albumu ih mozda ima 2-3 i jos su kratkog trajanja. To naravno ne smeta jer glavni autori Andreas Edlund i Martin Hanner oba zaduzena za gitare i klavijaure znaju kako se stvara dobra glazba bez bombasticnih solaza koje kod nekih bendove zvuce kao da su odsvirane onako reda radi a uopce nisu zanimljive. Bas dionice zvuce interesantno i na neki nacin vuku na progresivno metalni nacin sviranja dok vokali pjevaca Henrika Wenngrena zvuce kao blackerski sa dozom psihoticnog i krijestavog prizvuka glasa sto na pojednim djelovima zvuci vise nego odlicno. Da se malo baziramo sada na samim pjesmama. Album otvara Conjuring The Thoughts sa mozda najboljim uvodom koji sam cuo u zadnje vrijeme. Saputajuci zenski glas nam obznani i nakon sekunde tisine pocinjete se upoznavati sa Andreasovim i Martinovim melodijama. Odlicno zvuci. Od ostalih stvari izdvojio bih Effusion Of Strenght koja sadrzi recimo jednu solo dionicu na gitari i Void Of Hope koja me nekako podsjetila na Bodomsku Hate Me! zbog istog zvuka klavijatura na pocetku. Iz ovih nekoliko prvih stvari dade se uociti da klavijature zvuce slicno kao i Amorphisove, prilagodjene Skyfireovom nacinu sviranja sto nije zamjerka vec pohvala. Kad vec govorimo o klavijaturama, slusajuci njihove zvukove imao sam feeling kao da se nalazim u nekom paralelnom svijetu, odlican osjecaj, pogotovo se to osjeti na Cursed By Belief. Navedenu stvar sam poslusao x puta i naveo bih je kao meni najjacu, najbolju i najkompleksniju od svih.

Sam cover art CD-a podsjeca na djela Picassa, na trenutak sam imao osjecaj kao da gledam uokvirenu sliku na zidu.:) Savrseno se uklapa sa samom glazbom Skyfire-a i na neki nacin prikazuje ono sto mozemo ocekivati od albuma - sablasno metal djelo.

Sama produkcija na albumu je na veoma visokoj razini za razliku od prijasnja dva izdanja jer je album sniman u dva studija pod palicom Peter In De Betoua poznatog po suradnjama sa bendovima kao stu su Hypocrisy i Amon Amarth.

Od ovog benda mozemo u blizoj buducnosti ocekivati jos puno iznenadjenja jer svojom originalnoscu i umijecem plijene vasu paznju i jednostavno ih ne mozete prestati slusati jer svakim novim slusanjem uocite neki novi detalj kojeg prije niste zamijetili.

Stoga bi Skyfireov Spectral toplo preporucio svima koji su se zazeljeli malo svjezine u melodicnom death metalu.