 |
|
|
||||||||||||||||||||||||||||||||
| Legende speed
metala, Slayer, su izdali jos jedan album (iako im ovakvo nesto nije
trebalo). Doista je zalosno vidjeti na sto su spali tokom godina... Prvo par rijeci o tekstovima koji su ovdje postali nevjerojatno debilni. Da bi vam bilo jasnije o cemu ja to pricam, evo dijelova nekih pjesama: "I keep the bible in a pool of blood so that none of its lies can affect me" - New Faith, "Get out of my face - Get out of my life, Out of my fucking way - Just die" - Exile. Ali moglo se i predpostaviti da ce lirika biti ovako debilna jer su se za ovaj album inspirirali Slipknotom. Sramota. Tekstovi mi zvuce kao da ih je pisao neki frustrirani srednjoskolac... Dosta ih je okrenuto protiv Crkve (Disciple, Darkness Of Christ), onda nekakvo ispucavanje frustracija u stilu Slipknota (vec spomenuta Exile)... Jadno. Riffovi su takodjer bolna tocka ovog albuma. Nevjerojatno su pojednostavljeni - nema vise onakve kompleksnosti koja nam je dobro poznata sa njihova klasika Reign In Blood (riffovi su zapravo na granici nekakvog nu metala). Osim sto su riffovi ovako pojednostavljeni, jos su i usporeni. Dakle, ona ludjacka brzina koja je uvijek bila jedna od zastitnih crta Slayerove glazbe, ovdje je potpuno nestala. Obrisi starog Slayera se mogu naci u bubnjevima i u solazama. Solaze su poprilicno bolesne i brze - neke su me cak i podsjetile na Reign In Blood... Bubnjanje Paula Bostapha je poprilicno dobro - vrlo zestoko, kakvo bi i trebalo biti. Takodjer, Paul Bostaph je nedavno otisao iz benda zbog ozljede lakta koja je utjecala na njegovo bubnjanje. To su zapravo (uz produkciju) jedine svijetle tocke ovog albuma. Vokal Toma Araya je poprilicno los. Agresija je prakticki u potpunosti nestala - to je vise nekakvo zavijanje u stilu nu metala... Za produkciju cu reci samo da je vrlo dobra - na razini je ostalih konkurentskih izdanja. Takodjer je i za spomenuti covere albuma - naime, ovdje prilozeni cover je valjda presokantan ili sto vec pa je bio cenzuriran. Valjda su si tako zeljeli povecati publicitet, a samim time i prodaju.Produkcija albuma je na razini ostalih izdanja koja su se pojavila posljednjih par godina na trzistu. Sve je vrhunski usminkano, jasno se cuje svaki ton. Bubnjevi u niti jednom trenu nisu nadglasali gitare (sto je cak i steta jer je bubnjanje jedno od rijetkih pozitivnih stvari na ovom albumu). Zakljucak: izbjegavajte ovaj album u sirokom luku jer cete se gadno razocarati. |
||||||||||||||||||||||||||||||||||
| Ocjena:
4.5/10 by KlAtH <klath@cmar-net.org> [NATRAG] Komentari: [dodaj]
|