 |
|
|
||||||||||||||||||||||||||||||
| Sto
povezuje grupe Carcass-Spiritual Beggars-Arch Enemy? Ma bravo narode
- Michael Amott, engleski gitarist koji je svoju talentiranost pokazao
i dokazao na nebrojeno mnogo albuma, gostovanja i live nastupa. O
kvaliteti legendarnih Carcass-a ne zelim trositi rijeci. Za Arch Enemy-je
je dovoljno reci da su trenutno jedni od vodecih na melodicnom death
metal polju. A sto je sa Spiritual Beggars-ima? Bend koji je Michael
osnovao nakon napustanja Carcass-a meni ima puno vise muzicirajuce
kvalitete i dubine od bilo kojeg Arch Enemy albuma. Ovo je prvi album grupe koji mi je u potpunosti dosao u ruke. One fragmente koje sam cuo od prijasnjeg albuma "Ad astra" pokazivali su jednu sexy-groovy-melodicnu glazbu koja zna podici slusatelja. Ovaj album je utoliko drugaciji sto predstavlja novog pjevaca te grupu koja je sa trojke narasla na petorku. Na prvi tren ove line-up informacije nisu vazne, ali dovoljno je reci da je prijasnji karizmaticni vokal Spice nosio veliki dio privlacnosti SB-glazbe koja se sada trebala nadomjestiti novim pjevacem (Spice je u medjuvremenu osnovao novu postavu zvanu The Mushroom River Bend kojeg opisuje kao Slayer stoner-rocka). Ali Michael Amott nije fulao niti ovaj puta - JB (ex-Grand Magus) ima muzevni, pomalo hrapavi i grubi vokal koji transportira glazbu svojim glasnicama u cijelosti i pri tome daje nove elemente muzici. "On fire" predstavlja od prije poznate glazbene elemente koje je njegovala ova grupa ukomponirane u 11 neopterecenih, lezernih stvari u, ovaj puta, ocišcenoj i bistrijoj produkciju u odnosu na prije. Temelji pjesama su jednostavni grooy heavy metal riffovi koji ne sadrže grubocu te element bez koje nikako ne ide u stoner-filozofiji - hammond orgulje koje su neiskljucivi dodatak svakoj pjesmi te cesto zna stvarati osnovnu glazbenu melodiju. Glazba je ritmicna i dinamicna - nema ponavljanja istog riffa godinama nego se izmjenjujucim vokalnim linijama, kratkim melodijama, brejkovima, solazama i klavijaturama stalno nesto dogadja. Ono sto daje rokerski touch pjesmama su to sto riffovi nisu ostri i grubi, zatim solaze koje sadrze dosta efekata te na kraju sam vokal koji daje rokersku stabilnost i cvrstocu preko jednostavnih refrena. Ne moze se zanemariti niti hippie-osjecaj eroticnosti u glazbi. Ovi nabrojani elementi karakteriziraju sve pjesme uz jos par prolaznih elemenata tipa udaraljke (na uvodnoj stvari), naglaseni bass ("Dance of the dragon king") dok su uvijek dobrodosli blago psihodelicni napuseni trenutci stvoreni nedefiniranim klavijaturnim efektima kao sto je to pocetak stvari "Black feathers" ili, jos bolje, kratki instrumental "Fejee mermaid" u koju se jako dobro uklapa frula (jel to uopce frula?) te akusticne nepovezane spore solaze gitare - slusanjem pjesme dobiva se osjecaj lebdenja na oblaku sretni i zagrljeni sa dragom osobom, ljetno sunce przi na sve strane a ziza polako izgara na svjezem povjetarcu i tonete...kul! Opcenito mi bolje lezi drugi dio albuma nakon spomenutog instrumentala kada krece "Dance of the dragon king" nabijena energicnim power vokalima, "Tall tales" koja je ritmom nesto ubrzana te dvije zavrsne stvari koje se vrte oko vrlo lijepih sporih gitara melodija pracenih utisanom podlogom. Ne zelim zanemariti niti prvi dio albuma pa cu spomenuti "Killing time", stvar izrazito ritmicnog refrena "Black feathers" te "Beneath the skin". Sigurno medju nama metalcima ima i sretnih i dobro raspolozenih osoba koji znaju uzivati u zivotu te ce znati cijeniti pozitivnost i lezernost stoner glazbe Spiritual Beggarsa jer, ponovit cu, ova petorka mi svira puno bolje i kvalitetnije no njihova svedska polu-braca Arch Enemy. |
||||||||||||||||||||||||||||||||
| Ocjena:
8/10 by Damir O. <danijelinmisko@yahoo.com>, lipanj 2003. [NATRAG] Komentari: [dodaj] |