Za one koji neznaju ili nisu dovoljno upuceni u sam rad Stratovariusa ovo je posljednji album u njihovoj bogatoj 20-godisnjoj karijeri. Jest da sa prvim djelom Elements-a nisu polucili neki znacajniji uspjeh kod publike kao ni kod kritike album Elements pt. 1 je bio jedan od boljih power metal albuma u 2003. godini. No sad pola godine poslije izdavanja prvog djela, slijedilo je izdavanje drugog djela - Elements pt 2. E sad dali su sa ovim albumom Tolkki i ekipa uspjeli opravdati svoj status kao jednih od velikana powera....?

Naime, nakon izdavanja ovog albuma mastermind Stratovariusa Timo Tolkki je imao nekih svojih emocionalnih problema nakon kojega su pjevac Timo Kotipelto i bubnjar Jorg Michael bili prisiljeni napustiti bend zbog osobnih razloga stoga ne cudi sto Elements pt 2 nije imao svoju full-lenght turneju. Osim toga nakon sto sam cuo Kotipeltove projekte zakljucio sam da su bolji od svega onoga sto je Tolkki u zadnjih 3 godine napisao. Tolkki je na neki nacin izgubio svoj touch u skladanju i pisanju pjesama sto je veoma zalosno jer svi znamo kakve je samo pjesme pisao samo da spomenem Black Diamond. No pustimo sada ono sta je bilo, koncentrirajmo se na ovo izdanje.

Elementi drugi dio pocinju upravo tamo kamo su zavrsili prvi elementi, a to je sum valova na obalama mora. Odmah na pocetku albuma pogadja vas neki slow motion tempo pjesme Alpha & Omega koju karakteriziraju jednostavni ritam bubnjeva uz prepoznatljive Kotipeltove vokale. Preslusavajuci prvih nekoliko pjesama na albumu dade se naslutiti poznati stratovariusov zvuk koji je malo povezan sa nekim ostalim zanrovima glazbe kao sto je recimo pop, sto se meni osobno bas ne svidja, a i sama izvedba vecine pjesama i aranzmana mi se ne cini komplicirana onako kako smo navikli kod Stratovariusa. Tu su jos uvijek dobre stare Tolkkieve solo dionice na gitari koje pomalo dizu ovaj album i daju mu neku svjezinu. Mene je kao fana Stratovariusa ugodno iznenadila pjesma I'm Still Alive radjena po vec vise od sto puta provjerenoj strato formuli. Brzi bubnjevi, dobar zvuk gitare, dobra solo dionica i odlicni vokali. To je mozda jedina pjesma u kojoj cete uzivati ako volite istinski power metal. Nakon toga slijede pjesme sporog i uspavljujuceg tempa i karaktera koje na trenutke djeluju zanimljivo, ali jednostavno to nije to. Jos bi samo izdvojio stvari Awaken The Giant koje me ugodno iznenadila zbog nekog svojeg spooky ugodjaja i Know The Difference na kojima cujemo dobro znanog Jensa Johansona kako prasi po klavijaturama brze i zahtjevne melodije sto je jos jedno ugodno iznenadjenje. Album ne bi bio potpun da na njemu nema balada, a tu ih ima i previse od kojih cu navesti Season Of Faith Perfection kao najbolju i najugodniju slusanju.

Muzicki gledano ne smijem zaboraviti spomenuti da je Stratovarius ponovo koristio usluge orkestra i zborova koji se fino uklapaju u sam koncept elementsa, sto je jos od albuma Episode postao takodjer jedan od njihovih zastitnih znakova.

Za cover art CD-a pobrinuo se ponovo Derek Riggs poznat po suradnjama sa mnogim bendovima u pogledu crtanja covera albuma. Ovaj put ulogu preuzimaju elementi zrak i zemlja za razliku od prijasnjeg izdanja na kojem su bili vatra i voda.

Nakon nekoliko pazljivih preslusavanja albuma uz prilozene lyricse, koji djeluju pomalo smijesno (Sun is shining/sky is so blue, I'm filled with hope/It's promising), da se naslutiti da na albumu prevladavaju spomenuti elementi. Takodjer iz prilozenog se isto vidi da su tekstovi orijentirani na sam smisao zivota i njegovog usavrsavanja koje je Tolkki preuzeo sa Elements pt 1 i nastavio na Elements pt 2.

Na samom kraju, recimo i to da se Stratovarius pokusao usavrsiti u jednom drugom muzickom pravcu koji se pomalo udaljava od power metala. No, to mu bas i ne uspijeva te iz toga proizlazi ovaj album koji ce se svidjeti okorjelim fanovima dok ostalima nece predstavljati neko posebno ostvarenje jednog od najvecih bendova power metala.