''Twilight Time'', drugi je album po redu danas velikih power legendi Stratovarius. Mastermind Tolkki u ono vrijeme vjerojatno nije niti slutio kakvu ce band dozivjeti transformaciju te gdje ce se za 10 godina nalaziti. Od banda kakvog ga danas poznajemo, na TT svira jedino Tolkki koji je sve do treceg albuma ''Dreamspace'', osim gitare bio i u ulozi vokala. Od ostalih clanova tu su Antti Ikonen ( klavijature), Tuomo Lasila ( bubnjevi ) te Jari Behm ( bas ).

Razlika je osjetna od kasnijih uradaka, pogotovo sto se tice zvuka koji je puno mracniji i balansira na granici heavya i powera. To ne znaci da je razlika dan i noc, ne, jer pjesme poput The Hands Of Time, Twilight Time dosta jasno oslikavaju glazbenu tendenciju; stovise, ubacite li u njih Kotipeltov glas, slobodno ih mozete svrstati na bilo koji kasniji album. Ovo nije kritika na Tolkkia kao pjevaca, dapace, ovu nezahvalnu ulogu odradio je odlicno. Kako rekoh, stvari su nesto mracnije, sporije i teze, ne toliko happy happy kako neki vole reci. Ono sto albumu fali da dostigne visi nivo jest izuzetak iznenadjenja i adrenalina na koje smo od Strata nauceni. Primjerice, nema mnogo prstolomija na klavijaturama koje Jens Johansson kasnije redovito isporucuje, a guitar work pod vidnim utjecajem Yngwie Malmsteena ociti je temelj ovoga albuma pa mozda mozemo malo spocitavati na originalnosti no to je cisto stvar ukusa. Ponavljam, mozda. Stvari koje se posebno isticu svojom kvalitetom su Break The Ice, Twilight Time te izvrsna balada Lead Us Into The Light.