Insanus strikes again. "Ruins (Rusevine)" drugi je demo njegova solo projekta Svitogor koji je u svojoj glazbeno-tekstualnoj srzi trebao predstavljati nesto blazu verziju black metala sa vecim naglaskom na folklorno-narodne elemente sa tekstovima na hrvatskom. Zasto ovo 'trebao'? Dok je prvi demo "Slava (bez srama)" predstavio taj novi stil, "Rusevine" donose masu novih elemanata te se stroga glazbena razlika izmedju svih Insanusovih bendova/projekata nepovratno gubi.

Sto je novo? Krenimo sa cinjenicom da ovaj demo od 12 pjesama traje punih sat vremena te mnoge pjesme trajanjem prelaze granicu od pet minuta sto otvara mjesta za mnogo stilskih noviteta: spomenuti folklorni stih gubi se gotovo u potpunosti (ako iskljucimo kratki akusticni intermezzo U kozu urezano i gusle na Interlaced with Chaos). Tekstovi vise nisu potpuno na hrvatskom jeziku, materijal ritmom jako varira, za Insanusa karakteristican blastbeat ulijece zaista rijetko. Zadrti blekeri nece ovdje u potpunosti doci na svoje - death metal u radu gitara je i vise nego ocit.

Poduze pjesme razvijene strukture ispunjene su brojnim glazbenim elementima: puno se varira u vokalima - cisto zenski, muski (za koje sam zakljucio da ih nikako ne mogu provariti), black vokali te se pazi na njihovo preklapanje, jednostavne melodije, jako puno klavijatura, akusticne gitare, horror upadice na klaviru, poduplani riffovi bez solaza ofkors. Na sedmoj stvari Zagonetka smrti naci cete banalnu djecju melodiju koja se kasnije pretvara u isti riff, ali nekako, ima efekta. Okovan okrutnoscu svijeta i Interlaced with chaos sadrze solo klavir dijelove koje su se u jako slicnoj verziji mogle naci na prvom Unholy Inquisition demu. Stvari sadrze dosta instrumentalnih dijelova, pokusava se stvoriti black melankolija koja negdje uspijeva, negdje ne. Cijeli matreijal zvuci pomalo misticno, ali bez naznaka depresije. Mora se spomenuti i neobicna obrada De mysteriis dom sathanas koja ne sadrzi niti tona gitare, dosta je elektronizirana i atmosfericna. Neobicno.

E sad, gdje, po mome misljenju, demo steka su nedostatak upectaljivih riffovi koji ovdje znaju cesto biti bezlicni. Insanus je (barem na ovoj snimci) bolji u stvaranju ukupne atmosfere no u komponiranju dojmljivih riff-orijentiranih pjesama. Stvari, unatoc nabrojanoj raznolikosti elemenata, znaju biti slicne, dok ponekad fali srz, glazbeni bit pjesme. Posebno bih pohvalio cover, layout i grafiku dema (Insanus zasluzan za sve), dok su prilozeni i tekstovi. Na kraju, imam osjecaj da se Insanus, unatoc dugackom songwriting stazu jos uvijek dosta stilski trazi sto dokazuju i cesta izdanja bendova u kojima sudjeluje. Poslusajte ovaj demo i sami procijenite da li se radi o kvantiteti ili kvaliteti.