U zlatnim 80-im godinama, metal je bio jedan od najjacih subkulturnih skupina, pogotovo kad se radi o heavy metalu koji je u tim godinama briljirao. Takodjer, mnogo bendova je i nastalo u tom razdoblju, a ti isti bendovi su danas jedni od popularnijih na metal sceni. Doduse nisu bas svi popularni, ali moglo bi se reci da ih velika vecina koja su opstala do danasnjih dana stvara jako kvalitetnu metal glazbu. Medju njima spada i bend Tarot, koji broji vec oko 20 godina rada. Iako nikad nije bio nesto jako eksponiran u metal svijetu do unazad zadnjih par godina to nije znak da bend nije vise nego kvalitetan. Razlog vecoj popularnosti mogu zahvaliti time sto je njihov basist i pjevac Marco Hietala od 2002. godine i stalni clan danas jako popularnog finskog benda Nightwish. Iako je i prije toga svirao sa dosta finskih bendova medju kojima cu istaknuti i Sinergy. U svojoj dugackoj karijeri Tarot su izdali ''samo'' 7 albuma, ukljucujuci i ovaj zadnji Crows Fly Back sto je pokazatelj toga da bend nijedan album ne prepusta slucaju i zeli svakim daljnjim albumom iznenaditi i oduseviti svoju sada vec brojnu publiku.

Iako sam album okarekterizirao kao heavy metal to i nije bas najtocniji opis zanra kojeg Tarot sviraju. Iako svi clanovi benda imaju jako eksponiranu heavy stranu metala, na ovom albumu, ali i na mnogim prijasnjim izdanjima, vidljiv je jak utjecaj progressive metala kao i melodicnog izricaja na ponekim djelovima. Preko uvodne pjesme Crows Fly Back pa do zadnje pjesme Grey tesko se je odluciti i izdvojiti pjesmu za koju bi mogli reci da je najbolja. Ovaj album je zapravo svojevrsni hit sam po sebi i svaka pjesma na njemu je radjena i pisana sa puno truda. Koncept albuma je zamisljen tako da se u svakoj pjesmi nadju svi elementi koji daju efekt dugog preslusavanja kao krajnji rezultat. Odlicna vokalna izvedba od strane Marca Hietale, odlicni riffovi na gitarama, posebice solo dionice, pozadinski zvuk klavijatura, zavidan rad bubnjeva, sve se moze naci na ovom albumu. Spominjajci gitare, vidjljiv je veliki utjecaj benda Judas Priest pogotovo kad se radi o nizanju solaza i ponekom gitarskom forom u obliku nekog prepoznatljive dionice. Kod svih pjesmama vlada slican tempo i nacin skladanja, ali sa kasnije jako bitnim razlikama koje svaku od pjesama cine tako dobrom, stoga je album vrijedno poslusati puno puta.

Malo cu se baciti na analiziranje ponekih pjesama koje su se meni najvise svidjele. Kao prvu takvu izvdvojiti cu glazbenu i tekstualno odlicnu Ashes To The Stars. Pjesma mi se svidjela zato jer je na zanimljiv nacin spojeno dosta elemenata sto vokalnih sto instrumentalnih i istinski je pokazatelj prave umjetnosti benda Tarot. Sadrzi brze i sporije dijelove, odlicne Marcove vokale kao i back vokale klavijaturiste Tommi Salmele. Svakako jedan od mojih favorita na albumu. Stvar sa mracnim i laganijim ugodjajem i isto tako dobrim tekstom nalazi se pod rednim brojem sest - Tides. U pjesmi je obradjena ljubavna tematika na simbolican nacin, opisana sa puno emocija i usporedbi. Pjesma u kojoj ce se svako od nas moze pronaci ukoliko se budete dublje bacili u njenu analizu, ali i albuma.

Pomalo mracna atmosfera, heavy metal ugodjaj, odlicni tekstovi pjesama, odlicna vokalna i instrumentalna izvedba, zanimljiv cover art, sve sto svako metal izdanje treba sadrzavati nalazi se na ovom albumu. Preporuka svima koji volite i cijenite metal glazbu.