Moj prvi susret sa glazbenim pravcem zvanim stoner rock. Ako taj naziv sugerira da se glazba moze uzivati samo uz popratnu konzumaciju 'zize' onda on bas i nema smisla jer sam ja dokucio Terra Firmu bez dodatne pomoci.

Ovo je drugi album relativno mladog benda koji nam na svojih devet pjesama pruzaju svoj nacin poimanja muzike i imam osjecaj da glazbenici jako uzivaju u predstavljanju svoje glazbe. Izdanje zapocinje instrumantalom koji me podsjeca na novi Amorphis, ali kako se album razvija sve dodirne tocke izmedju ta dva benda se gube. Doom gitare podsjecaju na Cathedral ili pak Saint Vitus i relativno jednostavni ali efektivni riffing nam je predocen kroz prljavu produkciju (ovo je jedan od rijetkih primjera kada bi cista i tecna produkcija pokvarila dozivljaj). U svakoj pjesmi nalazimo lijepu melodiju koja drzi stvari na visokom nivou, a posebno su me iznenadile solaze koje jesu rijetke ali su veoma ugodne. Veliki je naglasak i na bassu koji ovdje ne sluzi sam kao podloga ritmu nego i kao nositelj glazbene teme. Sve ovo gore navedeno bi bilo beznacajno da nema karizmatocnog vokala pjevaca Lorda Chritusa koji jako podsjeca na Ozzya.

Ovaj album je otvorio moj apetit za doom-stoner rockom. Ako i vas zainteresira svijet u koji spada Terra Firma onda vam preporucam Spiritual Beggarse (bend bivseg Carcassovog gitariste) koji je postao nositelj tog zanra. Ekstremni metalci ne ovome izdanju nemaju sta traziti, dok ce se oni kojima je ova glazba i namijenjena zasigurno prepoznati u gore navedenom tekstu.