Da kazem odmah u glavu, ovaj album svedskih neo threshera The Haunted - 'The Dead Eye' mi je potpuno razocaranje. Posebno kada imas velika ocekivanja od benda kojeg cijenis do te mjere da na danasnji thrash metal ne gledas vise kroz okulare s ugraviranim imenom Slayer , vec nekoliko zadnjih godina kroz upravo njihovu dioptriju, jer ih uzimas kao relevantan aksiom zanra nakon maestralno dobrih albuma 'The Haunted Made Me Do It' , 'One Kill Wonder' i 'rEvolvEr' , s kojima si mjerio sve ostale dosege bendova iz ove skoro trideset godina stare pod domene metala. Bas zato, kao usporedna vertikala u odnosu na konkurenciju, album mi nikako ne drzi vodu. A evo i pojasnjenja.

Iako je i dalje to prepoznatljiv zvuk kojeg The Haunted gaji od vremena drugog albuma 'The Haunted Made Me Do It' iz 2000. godine, kada su postavili definicije svog rada, medjutim, spori dijelovi naprosto iritiraju od samih prvih preslusavanja, a da ne govorim koliko se to pojacava kada ga se slusa vise i vise. 'Plakanja' pjevaca Petera Dolvinga na albumu ima na pretek; previse, gotovo u svakoj pjesmi ima svoj melankolicni intermezzo. Za one koji ne znaju nista o ovom bendu, The Haunted su jedini pravi, i ponavljam jedini pravi, nasljednici i nosioci ostavstine velikana i tvoraca tzv. Gothenborg sounda, death/thresh legendi At The Gates . Braca Bjorler , Andreas i Jonas odsvirali su te legendarne riffove tada u At The Gates , a na spomen ovoj velikoj grupi koja je djelovala u prvoj polovici devedesetih godina, sviraju ih i danas jednako dobro i leprsavo u The Haunted . Dakle, Peter koji je pjevao i na prvom istoimenom albumu 'The Huanted' iz 1998., nakon objave istog napustio je bend, a na njegovo mjesto je dosao, meni osobno puno drazi, pjevac Marco Aro i snimio vec spomenuta dva albuma '.Made Me Do It' i 'One Kill Wonder' , medjutim, i on napusta The Haunted , i originalni pjevac Peter Dolving je ponovno u igri. Kao i 'rEvolvEr' , ovaj 'The Dead Eye' album tekstualno govori o problemima i borbi koje je Dolving prolazio kroz svoje mracno doba razlicitih ovisnosti za vrijeme izbivanja iz benda. Upravo u tom najvjerojatnije lezi kljuc danasnje cjelokupne glazbene vizije benda i razlozi zbog cega ima toliko brzo-sporo promjena tempa, no meni se to cini pretjeranim. Uostalom, kada se samo pogledaju naslovi pjesama - kao i naslov samo albuma - svi redom imaju prefiks 'the', uvidja se haiku kojim Dolving anticipira stanje svoje trenutne svijesti. Medjutim, mene je sve to umorilo. Marco vrati se.