U protekle cetiri godine, od Animatronica, Kovenant je prosle godine reizdao svoj prvi album In The Times Before Light, na novi nacin, a sada na scenu dolazi duuuuugo ocekivani novi materijal pod nazivom S.E.T.I. (search for extra terrestrial intelligence). Cetiri godine, pa mora da su za to vrijeme zmozgali nekakav mega album, zar ne!?

Nazalost, odgovor je negativan. Nije da se nisu potrudili, album ima cak 67 minuta sto je valjda rekord za Nuclear Blast... Salu na stranu, kvalitetu su valjda izgubili negdje putom od fenomenalnog Nexus Polarisa i dobrog Animatronica preko kojih su vech poceli zaokret prema industrialu u kojem trenutacno tavore, a kvantitetu sam vech spomenuo.

U medjuvremenu bend je ostao bez svog najeksponiranijeg clana, tj. Von Blomberga (Hellhammer) sto je vjerojatno bila nekakva naznaka sto bi moglo uslijediti. Da ne napominjem na sto bend lici na fotografijama. Smijesno je laka rijec, krizanci izmedju The Cure, Slipknota, Marylin Mansona i Rammsteina... Valjda zele izgledati kao sto njihova glazba zvuci i to su dobro personificirali, a sami odlucite na sto to vama lichi. No barem su na planu tekstova jaki kao i uvijek: "We're spinning around on our way to hell, We can never get off this carousell, These are the last days of planet earth" i sl. Bave se temama otudjenosti, destrukcije, opcenito kritiziraju ljudsko drustvo i sa dobrom dozom sarkazma mu se i obracaju. Ako nista drugo zbog tekstova im ocjena nece biti rekordno niska.

Album zvuci u najmanju ruku apokalipticno, da ne kazem kaoticno. To je i bila namjera, ali za toliko elemenata elektronicke prirode stvarno treba imati jako puno strpljenja i dobar zeludac. Stavish album svirati, a u pjesmi ti se neki zvuk ponavlja non stop, npr Acid Theatre sa tuljenjem u stilu svemirskih brodova iz SF filmova 40-ih godina proslog stoljeca, a takvih iritantnih pojava (zvukova) na albumu ima daleko previshe. Cijeli album tako nabija i nabija i nabija...ma stvarno treba imati zivaca poslusati pet pjesama za redom, a kamoli cijeli album. Mozda je to neka vrst evolucije, glazbene mislim, ali meni je to ipak previshe.

Osim samplova i brda elektronike na ovom albumu imamo priliku cuti korektno odradjene, ali daleko od odusevljavajucih, bubnjeve i gitare. Gitare se sastoje od pukih riffova, kada nisu udavljene u silnoj elektronici. Uglavnom, nista vrijednog spomena...

Od pjesama koje su donekle slusljive izdvojio bih: Cybertrash, Star By Star, Hollow Earth i mozda Neon.
Jako pretenciozan album ovog norveskog benda s kojim su valjda htjeli dobiti josh kojeg grammya (norveskog) za metal bendove. Ma kakvi, daleko su oni od metala, a i metal od njih. Valjda im se ego podigao do neba kada su dobili ta dva grammya pa sada idu josh ekstremnije. E pa, nadam se da ce ih reakcije na ovaj album uspjeti otrijezniti i prizemljiti, snazno!

Od prvog albuma, pa sve do S.E.T.I.a su se mijenjali i u tome pogledu se nisu promijenili:) No, nakon dva uspjesna (eksperimenta) albuma duboko su ugazili u zivo blato koje se za njih zove industrial i nekakav gothic, mozda. Ovaj album bi jednostavno trebalo zaobici jer postoji milijun drugih bendova koji stvarno rade nesto dobro i zanimljivo i nisu puko prckanje po kompjuterima i klavijaturama upakirano u nekakav celofan pseudo-inventivnosti potpomognute tim "famoznim" grammyima. Ma, svaka cast onome koji ovu glazbu uspije "shvatiti" i da mu ne ide na jetra!