U naletu kreativnosti, Christofer Johnsson je snimio materijal dovoljan za dva albuma. Prvotno se razmisljalo o tome da se jedan izda u odredjenoj vremenskoj distanci za drugim, ali Nuclear Blast Records tu su mogucnost odbacili jer - tko zna kakve ce muzicke ideje nastupiti kasnije? Bolje je (i stvarno jest) bilo izbaciti na trziste oba albuma istovremeno...da ne spominjem da Johnsson zapravo ima i jos vise materijala, dovoljnog mozda cak i za jos jedan EP! No, to bi sad bilo pretjerano, cak i za moj ukus.

Pocet cu sa Lemuriom. Uvodne rijeci bi mi bile: svaka cast! Band je poslovicno uigran, vise nego na proslim albumima...a zborski ansambl je sad, po mom misljenju i artikuliraniji, da ne spominjem koliko je sad dosao do izrazaja! Na koncertu smo imali prilike cuti kako uzivo zvuci sve to zajedno - definitivno posebno iskustvo! Krasno se sve to uklapa vec na Typhonu, gdje se moze cuti (nakon poduzeg razdoblja, jel`te) i growl vokal, toliko zanemaren od strane Theriona na proslim albumima. Typhon je vrlo dobra stvar, a i vrlo dobar pocetak za album; moj osobni favorit sa cijele Lemurie. Opcenito, unija banda, orkestra i zbora sad zvuci bolje nego ikad, cak i u poredbi sa proslim albumom, The Secret Of The Runes. Nakon epopejske Three Ships Of Berik, slijedi melankolicna naslovna Lemuria, isticuci prekrasan, bogat alt uz svesrdnu podrsku ostatka zbora...vise akusticne prirode, Lemuria daje odusak zustrosti ostatka albuma. Prvi taktovi Abraxasa zvuce vrlo primamljivo, gotovo orijentalno, ali nekako mi se nije cinilo prilicnim u to zgusnuti njezan solo soprana. Cijela pjesma dobiva zbog toga i drugaciji karakter, koji nikako nije los, ali mi se cini nekako nategnut i namjerno usporen, dok je pocetak obecavao. Ah, gdjegod mi se ucini da koncentracija banda popusta, stvar spasava zbor (i gdjekad orkestar). Ne bi sad trebalo raspravljati o tome tko i sto se treba gurati u prvi plan kad je muzicka struktura Theriona u pitanju, ali band se na Abraxasu cini pomalo...nesiguran. Tko zna, mozda se u vrijeme snimanja nisu naspavali, pa se meni to samo cini. Feuer Overtüre/Prometheus Entfesselt je vrlo interesantan, zvucno dobro osmisljen i prikladan kraj albuma.