ponedjeljak, 08.09.2008 45 posjetitelja onlineposjetitelja ukupno: 5314295




d
 
BAND: Therion
ALBUM: Sirius B
GENRE: Symphonic / ambiental metal
LABEL: Nuclear Blast
GODINA: 2004
TRAJANJE: 57:03
WEBSITE: www.megatherion.com
TRACKLIST:
01. Blood Of Kingu 07. The Wonderous World Of Punt
02. Son Of The Sun 08. Males Taus
03. The Khlysti Evangelist 09. Call Of Dagon
04. Dark Venus Persephone 10. Sirius B
05. Kali Yuga pt.1 11. The Voyage Of Gurdjieff
06. Kali Yuga pt.2

U naletu kreativnosti, Christofer Johnsson je snimio materijal dovoljan za dva albuma. Prvotno se razmisljalo o tome da se jedan izda u odredjenoj vremenskoj distanci za drugim, ali Nuclear Blast Records tu su mogucnost odbacili jer - tko zna kakve ce muzicke ideje nastupiti kasnije? Bolje je (i stvarno jest) bilo izbaciti na trziste oba albuma istovremeno...da ne spominjem da Johnsson zapravo ima i jos vise materijala, dovoljnog mozda cak i za jos jedan EP! No, to bi sad bilo pretjerano, cak i za moj ukus.

Oh! Vec na Blood Of Kingu iznimna pohvala skladateljskim mogucnostima Johnssona, pogotovo u osmisljavanju melodijske dionice zbora i orkestra. Jako, jako dobro, plus sto se sve zajdeno iznimno dobro uklopilo sa samim momentima banda. Odlican je i The Khlysti Evangelist - skripavi uvod kao sa gramofonske ploce podsjeca me na one vintage radio emisije iz 1930-ih, kakve smo obicavali vidjeti u starim americkim filmovima. Osim sjajnog muzickog pulsiranja sviju komponenata, primjecujem da se i gitaristi poigravaju svojim riffovima, vise negoli uobicajeno. Kali Yuga part 1 & 2 su oboje krasna, kompleksna djela, sto se osobito primjecuje u drugom dijelu - vrlo dobro muzicki osmisljenom, cak i progresivnom na momente. Pokraj njega part 1 ne djeluje kao ravnopravan prvi dio, vec poput nekog malo duzeg uvoda. Call Of Dagon je vrlo himnican i bas prvi dasak onog tipicnog grandeura na kakvog smo navikli kad je u pitanju Therion. Naime, i na Lemurii i na Siriusu B moze se primijetiti pomalo drukciji pristup Theriona glazbi; ne pati vise toliko od grandioznosti, sto je vrlo pohvalno. Dakako, grandioznost ne skodi i nisu ju iskorijenili, ali ta tendencija je bila ocitija na prijasnjim albumima i katkada je...bola usi, da tako kazem.

Sirius B se dize ka svom klimaksu, tenorovom solu u Voyage of Gurdjieff (The Fourth Way); a onda, da nam pokazu da nisu izgubili nista od svoje zestine, obraca nam se direktno band. Pozdravni karakter ove pjesme je ocit, a i band se iskazao, bok uz bok sa zborom i orkestrom. Volim kad se ovako solidarno udruze!

Moja nota finalis bi nekako bila - obavezno poslusajte oba albuma, necete zazaliti!

Ocjena: 9/10
by Dream Is Dead < coprnica666@yahoo.com >, prosinac 2004.

Komentari: [dodaj]
27 June, 2007 / 10:43 - sabb [leo89.ri@hotmail.com]
prokleto dobar album 10/10