Britanski progresivci Threshold oduvijek su bili takozvani insider-tipp tj. grupa cija kvaliteta je bila poznata od davnih dana ali samo uzem krugu fanova koji je najcesce pripadao undergroundu. Na svu srecu, stvari se ipak pocinju mijenjati i grupa pocinje dobivati vecu publiku koju su i zasluzili. Breakthrough je napravio njihov zadnji, proslogodisnji album "Hypothetical" koji je skolska lekcija dobrog progresivnog metala (iako je vazno za spomenuti da je bend i od prije imao uspjesne albume vrijedne paznje).

Novi album nije iznimka od pravila. "Critical mass" dokazuje da kvaliteta grupe nije slucajna ili jednokratna sa novih osam pjesama finog progresivnog metala dotjeranog sa instrumentalne, vokalne i produkcijske strane. Odmah ovdje bih spomenuo da je termin 'progresivni metal' najbolji opis ove glazbe iako ne ide u virtuozne/instrumentalne ekstreme nego pokusava i 'normalnim' dijelovima stvoriti svoj tipicni Threshold zvuk. Dokaz toj tezi svaka je pjesma na ovom albumu. Pocetak nazvan "Phenomenon" temelji se na odlicnom melodicnom refrenu koji je suprotstavljen zescim gitarama i bubnjevima pracenim nenametljivim klavijaturama. Isto vrijedi i za drugu stvar "Choices" koja je jos jedna pjesma dobrog refrena upotpunjenog klavijaturnim tepisima, djelomicnom gitarskom akustikom, stalnim promjenjivim radom bubnjeva (preko duplog bass bubnja ili prijelaza) i melodijama. Vec na te dvije stvari shvatit cete veliki, krupni plan ovog djela sto sam pokusao opisati par redaka ranije - instrumenti (mislim na gitare i klavijature) ne soliraju u beskraj ali ipak u svakoj stvari se nalaze kraci zahtjevniji instrumentalni dijelovi zbog kojih je ova glazba zasluzila naziv kao progresivna.
Kako i je treca stvar "Falling away" vrhunska polu-balada, da se zakljuciti da se ovdje radi o odlicnom nenapornom metal albumu. Mislim da je to prvenstveno zbog cinjenice sto glazba ima svoju emocionalnu dubinu. Unatoc nekoliko zescih dijelova i detaljnijeg instrumentiranja, pjesme sadrze emocije koje nisu jeftine i povrsne. Bas zato balade (jedina tipicna na albumu je "Avalon") i polu-balade (spoj tihih klavijatura, akustike ali ipak srednjeg tempa i elektricnih gitara) imaju svoju vrijednost jer nisu plitke.
Vrhunac albuma je zavrsna stvar "Critical mass" koja ima apsolutno sve elemente glazbe Threshold-a. Podijeljena u tri dijela, u prvom nudi bombasticni uvod nakon tiseg pocetka sa napokon virtuoznijom igrom instrumenata i jako dobri refren koji se cesto ponavlja samo u tom prvom dijelu - slijedi srednji (ali ne pretjerani) instrumentalni dio u kojem briljira solo gitara, dok stvar zavrsava tiho akusticnim gitarama i vokalima - sve to zgurano u 13 minuta trajanja. Zaboravih reci nesto o vokalima. Pjevac Mac ima poprilicno njezan ali detaljan vokal koji svoje dionice pjeva odlicno kroz puno razlicitih refrena, polu-refrena, posebnih vokalnih dionica sto, opet, dokazuje da je ovom progresivnom bendu vokal jednako vazan kao i instrumenti.

Sumirano: odlican album spoj 'normalnog' i progresivnog metala za koji bi ipak mogli reci da je mrvicu blazi od svog prethodnika, ali mi je zato ovaj album nesto bolji. Ja sebe ne smatram velikim fanom progresivnog metala, ali bas u tome je stvar - ne trebate biti fan progresive da bi uzivali u ovoj glazbi.