Epic Hollywood Metal... Hehhe, ne kuzim odakle ljudima ideje za ovakve nazive zanrova, a bogme i volja za toliko detaljne i krajnje nerazumljive opise. Sto se mene tice, namjeravam se i dalje drzati pocetne karakterizacije Rhapsody-a koja je ugledala svijetlo dana s prvim njihovim albumom, bar dok ne izmisle nesto novije sto ce stvarno zahtijevati drugaciju karakterizaciju.

Band je pocetno bio nazvan Thy Majesty, ali zbog jednog njemackog black metal banda (ako sam dobro pohvatao) su morali odustati od imena. I tako su odlucili zajebati Webstera i kompaniju, i nazvali su band Thy Majestie. Interesira me koliko ce skolaraca zbog ovoga dobivati jedinice radi spellinga. Al nema veze, izbjegli su bilo kakve tuzbe, a ime je ostalo isto. Bar sto se izgovora tice. I tako, Thy Majestie (jos malo pa ce i mene sjebat:) nam dolazi iz Italije, sto ponovno dokazuje kako u Talijanima jos tece krv Vivaldija, Paganinija i ostalih fenomenalnih talijanskih skladatelja i glazbenika.

Mozda se netko pita zasto recenziram bas ovaj prvi album ovog banda, kad je drugi nedavno izasao. Jebiga, stvar je cisto pitanje financija, tako da ce za drugi album trebati malo sacekati, a nadam se ne previse, jer sto sam dosad cuo o tom albumu, jedva cekam da ga nabavim i zaposlim svoju liniju.

No da se vratimo na stvar. Vise ne znam kako recenzirati ove albume, jer svi pocinju s jebenim introom kojeg svi slusatelji ionako preskacu nakon par slusanja. Svejedno, ovaj intro je pompozno nazvan Thy Majestie Theme, a slobodno se moze preskociti posto se sastoji od nekakvih zvukova i ne bas privlacnog glasa naratora, koji je usput ocigledno pitchan koji ton dole. Slijedi odlicna Wings Of Wind i pokazuje koliko melodicni mogu biti talijani. Odlicna viseglasja, vise nego pjevni refren, predivni srednjovjekovni dio. Vec se ovdje vidi da band ne zeli biti guran i usporedjivan s Rhapsodyem, u cemu djelomicno i uspjevaju, ali ipak je to taj stil muzike. Da, nema tu onih gromozvucnih duplih bas pedala, epicno-virtuoznih solaza i opako brzih klavijatura, ali svejedno je cjelokupan zvuk preslican da bi se mogao zapoceti novi zanr, sto je, kako mi se cini, bila namjera banda.

Album je inteligentno protkan kratkim instrumentalima, koji su svi na pravom mjestu i dizu atmosferu albuma na visu razinu. Naravno, za to je potrebno slusati album od pocetka do kraja, bez preskakanja, sto nije preveliki problem. Pjesme su gradjene od tipicnih power riffova, ali su i krcate srednjovjekovnih dijelova koji su jednostavno fenomenalni. Jos moram napomenuti da niti zborovi ne zaostaju puno, na nekim dijelovima zvuce cak therionovski. Prijelazi na srednjovjekovne dionice su savrseno napravljeni, nema tu govora o nekakvom trzanju, vec sve lijepo tece, kao i cijeli album. Posto sve tako lijepo tece, da se zakljuciti da se ovdje radi o jos jednom konceptualnom albumu (hvala satani, bez nastavaka). Koncept je napravljen prema prici "The Swords of Shannara" od Terry Brooksa, i definitivno mi je pobudilo zelju za citanjem iste. Izgleda da cu morati obnoviti clanstvo u knjiznici:)

I ponovno moram napraviti preporuku bilo kojem symphonic power metal fanu, jer unatoc mnogim pozivanjima na Rhapsody, ovo je ipak nesto drugacije i vrijedno paznje. Vec ranije spomenuh da su Thy Majestie nedavno izdali novi album, a zove se "Hastings 1066", i ponovno se radi o konceptu, a cujem da su se s tim albumom bacili vise u progresivne vode, i zadrzali simfonicni ugodjaj. Sto da kazem nego da nestrpljivo cekam poslusati taj album.