I evo ga, 6. solo abum Devina Townsenda ubrojimo li i Ocean Machine projekt. Covjek poznatiji po svom drugom, industrijskom thrash-death metal bendu Strapping Young Lad i ovaj put nam donosi vrhunsku produkciju, prekrasno aranzirane melodije i najvaznije od svega, ponesto nov glazbeni pristup.

Na albumu se nalazi 14 novih pjesama ubrojimo li i skrivenu pjesmu Sunshine and Happiness. Medjutim pola naslova se zapravo odnosi na prijelaze izmedju duzih, "pravih" pjesama koji su trajanja od 2-3 minute. Doticne pjesme ne bi bile cudne na konceptualnom albumu ali Synchestra to nije.

Album pocinje s jednom od tih kratkih prijelaznih pjesama s akusticnim akordima juznjackog americkog, "dixie" prizvuka. Nisam ljubitelj countrya ali doticna izvedba je sasvim ugodna uhu i dobar pocetak albuma.
Pjesme koje su mi dosada ponajvise privukle pozornost jesu Triumph, Vampira i Gaia.
Triumph - Klasicni Devin Townsend. Lagani uvod, mocni double bass, raslojene glasovne melodije...
Vampira - Singl s albuma. Jedan od upecatljivijih refrena i riffova koji sam cuo u zadnje vrijeme s dionicama gdje Devin uistinu iskazuje svu nesmilosrdnost svog glasa. Instant hit.
Gaia - Ova me stvar pomalo podsjeca na Ocean machine - Biomech album. Ima tu odredjenu vibru. Stvar se mozda ne istice nicim posebnim ali je uistinu dobro slozena te veoma "catchy".

Mislim da ce mnogima najzanimljivija stvar na albumu biti Vampolka, koja, kao sto pretpostavljate, ima velike veze s "popularnim" narodnim plesom. Reakcije ce najvjerovarnije varirati od "Koji k****?" do valjanja od smijeha. Ja sam bio u prvoj grupi.

Ostatak albuma sastoji se od naslova na koje smo navikli od Devina do onih koji zahtijevaju odredjeno privikavanje te mozda cak i specificna raspolozenja. Primjerice, Babysong je pomalo cudna stvar... No to ne umanjuje dojam da se radi veoma dobrim pjesmama. Naprotiv, smatram da je eksperimentiranje nesto sto treba cijeniti, pogotovo kad se napravi na kvalitetan nacin kao na ovom albumu.

Zakljucak?

Po mom skromnom misljenju radi se o do sada najboljem albumu godine i jednom od Devinovih boljih uradaka. Ne dostize visine Terrie i Infinitya ali nije i daleko. Iako bi se album mogao deklarirati kao pomalo cudan, vjerujem da ce ga znalci avant-garde i progressive metala znati cijeniti.