|
Sto bi to Primus i Sonata Arctica imali zajednickoga? Ili Crematory i Anthrax? Ili Destruction i Therion ili...ma jasno vam je! Osim nekakvog metal festivala samo neki tribute album bi mogao okupiti sva ova imena u isto vrijeme na istom mjestu. E pa mjesto je CD, a vrijeme je pomaknuto desetak godina unazad na zlatne trenutke jednog legendarnog benda svima nama znanog pod imenom METALLICA.
U posljednje vrijeme sve se vise ovakvih kompilacija pojavljuje na trzistu pa je samim time A Tribute To The Four Horsemen logican slijed dogadjaja. Ma, nije ovo prva kompilacija sa hitovima Metallice, ali je po imenima bendova koji ucestvuju na jednom takvom ostvarenju do sada najimpresivnija. Svoje divljenje su ovim albumom pokazali bendovi razlicitih metal usmjerenja, bio to power, death, thrash, prog...uopce nije bitno jer su svi ovdje zbog Metallice.
Svi znaju vec sve o pjesmama koje se nalaze na ovom albumu i bilo bi u najmanju ruku glupo to ponavljati po N-ti put, no ono sto nas zanima su izvedbe svih ovih bendova. Svaki od bendova je pjesmama dodao nesto svoje osobnosti jer bez toga bi sve slicilo na natjecanje u pravilnom odsviravanju pjesama amerikanaca. Jedini koji su isli nesto "dalje" su Crematory i Die Krupps koji su u One i Battery ubacili veliku dozu elektronike, i to pogotovo Die Krupps. Zvuci zanimljivo, ali da je neko remek-djelo i nije. Zapravo mi zvuci kao pjesme koje se stavljaju na arkadne automate u bircevima... Apocalyptica se takodjer dosta odmakla od originala, ali samo zato jer sviraju na cetiri cela i nicemu drugome. No Harvester Of Sorrow smo vec imali prilike prije cuti posto je uvrstena na prvi album ovog finskog benda. Ostale verzije se od originala prakticki razlikuju samo na glasovnom planu, a tu se ne smije zaboraviti Schepersa na Seek & Destroy ili Fridena koji je Eye Of The Beholder u cijelosti otpjevao "cistim" glasom. Fade To Black, najbolju laganicu Metallice, na ovom albumu je obradila Sonata Arctica i to stvarno pakleno dobro, jedino sto Kakko ne moze uhvatiti izrazaj Hetfieldovog glasa na pjesmi ovako dubokih emocija. Najugodnije iznenadjenje su priredili Therioni jer ipak se nema prilike toliko cesto njih cuti u ovako zestokom izdanju, no Fight Fire With Fire su lagano zapoceli, pa sam vech bio "zabrinut". No samo imam reci: al' ga deru! Dark Tranquility, Destruction, Sinner, Rage i ostatak su ostali vjerni samima sebi i samoj Metallici i tako odsvirali kako se i ocekivalo od njih za ovaj album. Samo treba spomenuti Rage i Motorbreath posto je to jedina pjesma koja je live odsvirana...
Metallica, dobar izbor pjesama, super bendovi i oni koji to nisu (ovisi o osobnim preferencama), za svaciji ukus. To bi trebali biti aduti ovog izdanja koje nas tjera da se prisjetimo velikana Metala na najbolji moguci nacin te provrtimo njihove albume koji malo-pomalo pljesnive na policama.
|
