petak, 24.10.2014 197 posjetitelja onlineposjetitelja ukupno: 17247526








d
















 
BAND: True
ALBUM:

Still Life

GENRE: Tamburica Death metal
LABEL: Geenger Records
GODINA: 2010
TRAJANJE: 38 min.
WEBSITE:

www.truerude.com

TRACKLIST:
01. Intro 05. Okus Crnila
02. Once 06. Who Am I?
03. Massacre 07. I Kill For Nothing
04. The End  

Za one koji ne znaju, ovi momci truerskog imena su samoborski death metal wunderkind, koji kao bend pod ovim imenom djeluje već cirka sedam godina i iza sebe imaju dva samoizdana albuma, snimljena u vlastitoj produkciji, kao što je to slučaj i sa ovim kojeg upravo imamo na meniju. Ono što TRUE čini posebnim i zanimljivim bendom je upotreba narodnog instrumenta poznatijeg pod imenom tamburica. Kako nikad prije to nisam imao priliku komentirat u nekom pisanom mediju, moram jednostavno sada spomenuti da prvi put kada čujete za death metal bend koji u svojem sastavi koristi tamburicu, ostanete s velikim 'WTF?' Iznad glave. No, kada poslušate bend i pogledate ih par puta u živo, ne može vas ne oduševiti prirodnost spomenute kombinacije i uklopljivo hipnotički zvuk zlatnih žica Slavonije uz brutalizirajuće elemente ostatka benda koji drži jednu jako kvalitetnu razinu unutar ovog žanra.

Od samih početaka, pa do ovog trenutka u kojem TRUE imaju izdani novi album, po prvi za izdavača Geenger Records, bend je zadržao visoku radnu etiku koja funkcionira po onoj priči ''više radi i sviraj, a manje seri o svom bendu preko interneta''. Pa se tako momci mogu podičiti i time što su vjerovatno prvi hrvatski bend koji ima odrađenu turneju u Mexicu, a uz to je tu i ovogodišnja europska turneju na kojoj je ispromoviran ''Stil Life''.

Ovaj neobičan ''bastard child'' death metala i hrvatskog narodnog izričaja nakon prvih par pažljivih slušanja se čini kao album koji ima sve što ga čini primamljivim ozbiljnim slušateljima i poklonicima brutalnog death metala. Kao prvo, zadržan je vidljiv crusterski prizvuk što će mnogima odlično sjesti, a riffovi su nevjerovatno zarazni, zlokobni i nabrijavajući. Među najjačim adutima su i bubnjevi koji imaju onaj odl-skulerski feeling, nevjerovatno dubok zvuk i mnoštvo fantastično odsviranih prijelaza, što posebno dobro ispada u kombinaciji sa već spomenutim jebačkim (a jednostavnim) riffovima i nervoznim istrzajima na tamburici koja uz blast beat paše ko budali šamar.

Ono što je izraženije više nego prije je bolestan i moćan groove, sa puno masnijih i sporih dijelova, koji se u poznatoj maniri ovog benda isprepleću sa onim bržim. No, u prvom planu je upravo ta masnoća koja uz sveprisutan, no nenametljiv, melodični zvuk tamburice ostavlja dojam ko da ste zaglavili na nekoj zloj farmi prepunoj deformiranih životinja i poludjelih rednecksa. Vokal je i dalje očekivano težak i brutalan, što također ne odudara od cijele zvučne slike koja karakterizira TRUE.

Moram posebno pohvaliti produkciju albuma, jer ''Still Life'' ima zvuk koji je svjetlosnim godinama bolji od prijašnjeg uratka (Serum, 2006.) – koji je svejedno fenomenalan album. No, vidi se da se ozbiljno poradilo na toj komponenti, pa je krajnji rezultat daleko dublji zvuk kompletnog benda. Također nemojte propustiti obratiti pozornost i na artwork rađen za album, koji sadrži nešto uznemirujuće u sebi, posebno ako ste vegetarijanac. Ništa banalno kao gomila goregrind bendova, već jedan zanimljiv i apstraktan osvrt na objedinjeno domaćinstvo i mesarstvo:) Za razliku od minimalističkog ''Seruma'', cijelokupni artwork je ispao iznenađujuće šaroliko, ali u svakom slučaju palac gore i za ovaj upečatljivi vizualni dio.

Pjesama na albumu ima na žalost samo sedam (uključujući i intro), no sveukupno trajanje je oko 40 minuta što je sasvim solidno. E da, intro… Zanimljivo i fenomenalno izveden, uz nekakav narodni napjev dva ženska vokala koja se međusobno nadopunjuje, zvuči kao da je pobjegao sa početne špice filma iz domaće produkcije koji počinje prikazivanjem livada i polja obavijenih maglom. Ozbiljno, dušu dalo za kakav soundtrack hrvatskog filma. Ako čitate ovo i treba vam mjuza za soundtrack, a da uključuje tamburicu, javite im se:) Moram spomenuti stvar ''Okus Crnila'' koja na samom početku zvuči drito kao stara Sepultura, vjerovatno najgroovy stvar na albumu, dok ćete na ''Who Am I?'' naići i na atmosferični melodični dio, koji se odlično uklopio u sredinu pjesme. Prva stvar (nakon intro-a) pod nazivom ''Once'' će vam vjerovatno najviše zapest za uho, radi zaraznog zvuka bubnjeva s početka stvari, te promjena ugođaja koji se kroz osam minuta protegne od atmosferičnog do dinamičnijeg i brutalnog.

Ako očekujete nekakvo pretjerano tehniciranje i matematičke formule u glazbi, to ovdje nećete naći. TRUE se drže svojeg straightforward čistog i brutalnog crusty death metal zvuka. Sa tamburicom, naravno. U svakom slučaju, album vrijedan pamćenja.

Ocjena: 8/10
by Stark < ivanbujevic@gmail.com >, siječanj 2010

Komentari: [dodaj]