Heh, da odmah na pocetku kazem da mislim da nisam kompetentan za ovu recenziju, tako da se ispricavam odmah obozavateljima ovog banda:) Koliko sam vidio, band ima stvarno puno obozavatelja, sto nije ni cudno, posto je sastavljen od mozgova koji su stajali iza Accepta, naravno radi se o Udo Dirkschneideru i Stefan Kaufmannu. Ovo je deseti album po redu u diskografiji U.D.O.-a i izdan je pod manjom diskografskom kucom Breaker, koja je u vlasnistvu doticnog gospodina Uda.

O coveru se, kako i vidite, nema sto puno rec, osim da me podsjeca na komunisticke fore sa srpovima i cekicima. Krajnje neinventivno i bas pretenciozno, no ajd, tu smo radi muzike a ne radi covera. Album je izasao samo 6 mjeseci nakon live albuma koji je snimljen na nadasve uspjesnoj turneji po Rusiji. Nakon ovog albuma, U.D.O. su opet krenuli na turneju, i Udo Dirkschneider je svoj 50-ti (!!!) rodjendan docekao na stageu negdje u Svedskoj. Svaka cast!

Sto se muzike tice, sve je napravljeno odlicno, s karakterisnicnim U.D.O. (damn, ne mogu krasti retke s ovako kratkim imenom banda:)) melodijama i jakim refrenima. Na mene to nije ostavilo neki poseban dojam, dok sam cuo od ljudi da je ovo gotovo najbolji njihov album, s najzaraznijim refrenima. Ne znam, vjerojatno sam ja u pitanju, a i moram priznati da me vokal iritira lagano sa svojim "promuknutim" stilom. Ali vec vidim ljubitelje AC/DC-a kako postaju zakleti slijedbenici U.D.O.-a. Produkcija na albumu je, u najmanju ruku, neocekivana. "Man And Machine" kao naslov albuma u meni je pobudio ocekivanje zestoke, vise metalne i sirove produkcije, a kad tamo sve je mekano i zvukovi djeluju toplo. Dakle, nista od efekta masina, koji je jedino prisutan u introu gdje mozemo cuti ubrzani puls, znak uzbune i kompjuterski glas. Po meni bolje stvari na albumu su Man And Machine, Animal Instinct, sa cudno dobrim refrenom i chorusom, Network Nightmare i Black Heart sa AC/DC-evskim riffom i konstrukcijom. Album nam nudi jos jednu zanimljivost, a to je balada Dancing With An Angel, koju Udo izvodi uz pomoc legendarne Doro Pesch. Ovu pjesmu necu komentirati, samo cu reci da ljubitelji ovog banda kazu da je pjesma "najgora metal balada" koju su ikad culi.

Na kraju svega, mogu reci da je ovo solidno djelo, ali imam feeling da nece naci poklonika medju ljudima koji nisu U.D.O. fanovi ili ljubitelji AC/DC-a kojima treba nesto zesce. Za Uda Dirkshneidera mogu reci samo svaka cast i samo tako naprijed, jer broj 50 i nije tako mali, i kako smo se nazalost mogli osvjedociti stara metal garda bas i nema neki prosjek godina.