Koliko cesto imate priliku poslusati bend iz Lihtenstajna? Pa ne bas svaki dan! Kao sto je neobicno iz koje zemlje dolaze, tako je i neobicno kakvu glazbu sviraju. Gothic (uz sitno dark wave-va) specijalnost je ove neobicne cetvorke kojoj je ovo cetvrti uradak.

U 49 minuta, niti jednom se ne pojavljuju gitare niti bass, dok se bubanj cuje jako rijetko i to u sterilnoj izvedbi ritam masine.
Kao i kod Hrossharsgranija, ovdje se radi o klasicnoj glazbi u koju su ubaceni fini zenski vokali Simone Steiner i muski Ritchia Wenawesera cija glasovna igra podsjeca na Haggard. prizvuk srednjovjekovlja u glazbi daje klavicembalo, klavir te rogovi koje je odsvirao Oliver Falk, dok je violinu odsvirala Daniela Nipp.

Medjutim, ostala klasicna glazbala koja stvaraju viseslojnost glazbe u izvedbi su sinta cime se gubi na autenticnosti. To je i najveci problem ovog benda, jer su vokali i refreni vrlo dobri, u npr. "The ghost without a head" (unatoc blesavom refrenu "The ghost without a head/doesn't seem to be so bad") i "The bell carrying devil", dok elektronizirana klasicna glazba sepa.

I da, nedostaje mi genijalan cover koji je krasio prijasnje albume.