Zandelle - nova americka grupa koja odmah prvim preslusavanjem daje do znanja u kojoj vremenskoj dimenziji su 'zapeli' i tko su im uzori. Naime, album "Twilight of humanity" produkcijski i autorski kao da je relikvija, ostatak, fosil iz osamdesetih godina americkog heavy/power/epic metala (naglasak je na rijeci 'americkog'). Jel bi to trebalo znaciti nesto lose? Naravno da ne! Tu vrijedi mali paradoks - koliko god ovo djelo zvucalo starinski, veliko je osvjezenje od svih danasnjih Helloween i HammerFall kopija koji svoju nadu ulazu u vesele melodije, predvidljive refrene i kristalno-bistru-preproduciranu produkciju. Jer stvarno su rijetke grupe koje danas sviraju na ovakav nacin.

Glazbeno gledano, na ovom djelu dominiraju grublje producirane gitare i bubnjevi. Riffovi su dosta raznoliki i zgusnuti na malom podrucju, ponekad imaju izlete u zesci thrash metal (zadnja stvar!), dok su solo dijelovi nepredvidljivi i detaljni. Songwriting je bas kao iz sredine, druge polovice osamdesetih - veci naglasak se stavlja na instrumente nego na vokale, pjesme imaju svoju glavu i rep, ne pokusava se puno stvari stisnuti u kratko vremensko razdoblje nego se dopusta temi da se razvije pa se na njoj improvizira (stvari traju prosjecno oko 6 minuta), takodjer, nigdje se ne ide u ekstreme. Ovdje se ne radi na o tzv. happy metalu nego se kroz cijeli album provlaci tamna (ali ne depresivna) atmosfera sa epskim prizvukom. Melodija ima ali ne previse. Ima ih bas toliko da su osvjezenje kad ih cujete. Medjutim, presudna stvar na albumu, onaj slag na tortu je produkcija. Ova produkcija ima neobicno jak live feeling - kao da sjedite ispred benda koji svira. Ponekad se ima osjecaj da timing nije savrsen (dok zapravo je), da stvari izmicu kontroli, sto posebno vrijedi za kompliciranije dionice i prijelaze bubnjeva. Kao da su clanovi benda dosli, odsvirali i to je to. Bez snimanja istih pjesama milijun pita ili, ne daj boze, upotrebe samplova.

Nekim stvarima se ipak ne moze uteci, tu su kao prokleta sudbina, a to su kliseji. Primjer, nazivi pjesama - "Warlords of steel", "A hero's quest" ili "Lord of thunder" ali i to je ostavstina prijasnjih vremena. Bolje receno, ti kliseji svoje korijene vuku upravo iz osamdesetih iz epskog metala. Pocetna stvar "Warlords of steel" je standardna up-tempo stvar (brzi ritam je opcenito odrednica ovog albuma), u drugoj "The champion" nalazimo i nesto misticne, akusticne atmosfere, na "A hero's quest" shvacate da ima dosta grupnog (ali ne zbornog) pjevanja, ima nekoliko backing vokala, baladicne pjesme ne zvuce jadno nego uvijek sadrze 'pravog' metala, "Immortal realms" ima potporu tihih klavijatura, dok je vrhunac albuma "Twilight of humanity" koja u istu ruku ima neobicno agresivne srednje headbanging dijelove i spore akustike.

Ipak, da bi grupa dosegla jos visu razinu potrebno je poraditi na vokalu, vokalnim linijama i vecoj dojmljivosti nekih refrena. Tj. glazbena podloga i njena raznolikost dobiva visoku ocjenu koju malo ublazavaju vokalni manjkovi koji se daju ispraviti. Tko je nostalgican, tko je znatizeljan ili kome se jednostavno slusa nesto novo a ne moze se svaki dan naci na trzistu a ipak je power metal, Zandelle bi trebao biti prava stvar. History lives on!