Iako grupe koje bismo mogli nazvati zacetnicima black metala ili vise ne postoje, ili su se upustile u istrazivanje drugih glazbenih voda, duh izvornog black metala jos uvijek zivi. Carpathian Forest, Judas Iscariot, Khold, Zorn, samo su neke od nerijetkih grupa koje s nostalgijom bude vremena od prije deset godina.

Po uzoru na 'veliku bracu' Gorgoroth i DarkThrone, ova cetvorka duboko zakopana u underground iz kojeg odbija izaci, svira jednostavno, grubo, neotesano i sa puno mrznje. Mogli bismo biti malo sarkasticni i nazvati ovo izdanje progresivnim u odnosu na izvorni zanr jer sadrzi cak dvije (!) kaoticne solaze koje odaju glazbenike kao ne bas savrsene instrumentaliste.

Kao jos jednu zamjerku mogao bih navesti bubnjara koji bi mogao poraditi malo na brzini i tehnici. Ali, ruku na srce, kod primitivnog black metala nikada u prvom planu nije bila instrumentalna izvedba, nego stvaranje mizantropske atmosfere. Zbog te cinjenice, navedeni grijesi glazbenika su oprosteni.

Medjutim, Zorn tu hladnu atmosferu puno bolje stvara kroz rjedje sporije trenutke ("Wiederkehr", "...in Flammen") nego kroz forsirane brze dijelove ("Panzerzorn", "Schwarz metall").

Iako je gorka cinjenica da kvaliteta klasika poput Emperorova albuma "In the nightside eclipse" ili Mayhemova "De mysteriis dom sathanas" najvjerojatnije nikada nece biti ponovno dosegnuta, underground freakovi ce znati cijeniti i ovaj album.