| Europski
metal gigant Nuclear Blast godinama je "gradio" svoje carstvo
da bi danas bio jedan od najjacih svjetskih metal kuca koja danas
pod sobom ima najzvucnija imena manje vise europske metal scene,a
sto je najneobicnije, bandove ciji kultni status doseze granice nemoguceg.
DVD Nuclear Blast Festivals
2000 - Stuttgart 25.09, donosi nam sat i pol dobre zive svirke bandova
Raise Hell, Kataklysm, Hypocricy, Destruction te Crematory. Pravo
malo nevino drustvance,nije li?
Koncert otvaraju mladi svedski thrash band Raise Hell koji kroz
stvari: Dance with the devil, Babes te Soulcollector
izvrsno prezentiraju svoj talenat i kvalitetu. Rezeci vokali Jonasa
Nilssona jos samo pojacavaju dojam te me band u nekim trnucima podsjeca
na neprezaljene Carcasse. Kritika ih hvali te govori da decki prase
thrash kakav Kreator nikada nece snimiti. Dovoljno dobar razlog.
Nakon njih nastupaju Katalysm koji svojom death-black kombinacijom
doslovno razvaljuju te ispucavaju ogromnu kolicinu agresije kroz
3 stvari, a to su: 1999.6661.2000, Laments of fear
i The Awakener. Kratko i glasno!
Stage sada zauzimaju Hypocrisy koji predvodjeni karizmaticnim Peterom
Tagtgrenom po meni ostavljaju najjaci utisak nakon odgledavanja
ovoga DVD-a. Sve je savrseno, od izbora stvari: Fractured millennium,
Legions descend, Fire in the sky, Elastic inverted
visions, pa do izvedbe koja je fenomenalna. Vidi se tko je ovdje
glavna faca. Dok sam nastavio dalje gledati DVD, nastup Hypocrisya
sam nekoliko puta vracao nazad.Toliko.
Kroz dim i eksploziju nakon Hypocrisy izlecu Destruction sa legendarnim
Schmierom. Cijeli furiozni nastup otvara legendarna stvar The
butcher strikes back, potom slijede Tears of blood, Mad
butcher te Total destruction potpomognuti Peterom Tagtgrenom.
Brzo i zestoko.
Koncert zatvaraju Crematory ciji me pjevac na pocetku uvodne Tears
of mine malo nazivcirao nepotrebnim lupetanjem u mikrofon, no
to je zanemarivo jer cijeli njihov nastup ocjenjujem visokom ocjenom.
Uz Tears of mine tu su jos: Away, Endless te I
never die. Lijepo.
Bas kada sam pomislio da je svemu dosao kraj, svi izvodjaci su izasli
na stage i svome sefu Markusu Steigeru otpjevali prigodnu rodjendansku
pjesmicu. Bilo bi interesantno vidjeti kako je to izgledalo u backstageu...
Nakon skoro sat i pol gledanja i slusanja moram priznati da sam
se lagano umorio, sto nije cudno nakon toliko razlicitih stilova,
koncentriranja na svirku te razmisljanja kako predstaviti ovaj DVD.
Prilikom gledanja vjerovatno cete se kao i ja zadrzavati na vama
najdrazim bandom, sto je i razumljivo jer svako ima svoje favorite.
|