''Leave me alone, I'm on the defense,
I'm not made of stone, why doesn't it ever make sense,
I'm sick of all this indecision, you're messing with my mind,
This ain't no False Fascade and this ain't no Freak disguise''

U zadnje vrijeme cesto mi se desava da jednostavno vise ne mogu podnjeti svu muziku koju imam u svojoj kolekciji, pod time prvenstveno mislim na svu onu 'kremu' metala s kojom sam pomalo i zasicen od neprestanog preslusavanja ali i opce neinventivnosti ( cast iznimkama ). Upravo sam se zbog toga nebrojeno mnogo puta nasao u situaciji posezanja za kratkim osvjezenjima iz proslosti. Jedno od takvih 'flashback refreshanja' je i band LIZZY BORDEN. Stariji i iskusniji headbangeri zasigurno dobro poznaju ovaj americki band te im je, kao i meni, uvijek dragi podsjetnik na dobre stare 'heavy' osamdesete.

Na albumu ''Visual Lies'' utjelovljen je kompletan zvuk americkog heavya iz osamdestetih. Ne mislim tu na one najisfuranije bandove tipa Slayer, Metallica, Anthrax itd., vec na malo benigniju ekipicu bandova poput Skid Row, Twisted Sisiter, Wintersbane, Stryper i sl. Benigniju u smislu zvuka naravno… Ako nesto mogu slobodno izjaviti u vezi s ovim albumom, i to mirnog srca, onda je to da na VL nema lose stvari. Upravo ta odlicnost proizlazi iz jednostavne glazbe i tekstova; nepretenciozan heavy stvoren za headbanging sa 3 do 4 hitoidne stvari poput 'Me against The World , Eyes Of A Stranger, Lord Of The Flies koje u ono doba bandu donose ogromnu popularnost. Kao sto rekoh i kao sto iz uvodnog citata mozete procitati, tekstovi su jednostavno 'in your face', lako pamtljivi ali nikako ne stupidni i bezvezni kako bi neki pomislili. Muzika je slojevita, uglavnom, gitaristicki nastrojen album te sve stvari imaju zarazne riffove koji su kao i sve drugo ponavljam, jednostavni a opet toliko mocni i srcani. VL nesto je blazi i sporiji od prijasnjih izdanja te vise naginje nekom hard/heavyu. Uz ove tri spomenute svakako bih paznju skrenuo i na Den Of Thieves te Visual Lies. Najjaci aduti u njima su gitarski aranzmani, minijature koje pjesmama daju strasno na 'karakteru' uz vrlo pamtljive refrene i odlicne solaze koje u DOT malo podsecaju na Judas Priest dok su u VL elegantne i 'paprene'. Vokal je full karakteristican, prepoznatljivi uvijek i svugdje ;). Izvrsno otpjevane dionice sa pravim osjecajem za dramatiku bas tamo gdje treba bez pretjeranih glasovnih vratolomija. Gene Allen, J. Holmes, Mychal Davis, Joey Scott te Lizzy Borden predstavnici su i tipicne americke skole 'hair metala' a tako i kompletnog imagea. Odreda svi natapirani, odjeveni kao… ne znam ni kako bih to opisao uopce ali recimo nekakva shock rock mjesavina 'unmasked' Kissa i Motley Crua. Tako nekako, uz nezaobilaznu sjekiru u rukama frontmena Lizzy Bordena. Oni koji ne znaju kako doticni 'mad axeman' izgleda, onda je najlakse reci kao brat blizanac Dee Snidera iz Twisted Sister.

Eto, ako mozete svakako preporucam da nabavite ovaj album kao i posljednji ''Deal With The Devil'', koji je izasao 2000 za Metal Blade te poput ''Visual Lies'' pokuopio najbolje ocjene sto od publike sto od kritike.

P.S. - postoji jedna sitnica koju svakako zelim podijeliti sa ostalom bracom metalcima. Naime, uvodna stvar ''Me Against The World'' ciji refren ide ovako:

'' 'Cause I'm for real, You don't know what I feel,
My strenght is in my will,
I cannot wait, I won't be second rate,
I'm in for the kill….''

… neodoljivo podsjeca na refren od stvari ''Girls Are On The Fire'' proslavljenih nam zemljaka Big Blue sa Karanom u glavnoj ulozi. Tko je od koga sto pokrao i vise je nego jasno ;)) U pocetku sam mislio da sam lud i da previse brijem na neku teoriju urote ali kad su i ostali moji kolege primjetili isto bez da sam im ja ista rekao, sve je jasno. Hvala Bogu, mozda je i slucajnost, ali...