Ovo
je jedan od ONIH albuma! Jedan od onih albuma koji se nekom bendu
dogodi samo jedanput (osim ako je taj bend Iron Maiden). Sve je na
svome mjestu i skoro pa savrseno "upakirano". Svi albumi
(prijasnji, ali i oni koji ce tek nakon njega doci) ovog uistinu "velikog"
benda ce vuci reference upravo od ovog izdanja. Vrhunce koje je Stratovarius
dostigao ovim albumom je tesko uopce nabrojati, no uvijek se moze
pokusati...
Postoji malo bendova u power metalu koji su prosli takve promjene
kao sto je prosao Stratovarius, ali vjerojatno su zato danas jedan
od najboljih bendova tog usmjerenja. Do Visionsa ipak malo poznati
finci su nanizali pet albuma (Fright Night, Twilight Time, Dreamspace,
Fourth Dimenson i Episode) i od svojih pocetaka su glazbeno postupno
evoluirali da bi eksplodirali ovim remek-djelom. Od pocetaka kada
je gitarist Tolki bio za mikrofonom cini se da je vech prosla vjecnost,
a temelji za pravi uspjeh su postavljeni kada je u Strat dosao Timo
Kotipelto. Zasigurno jedan od najprepoznatljivijih vokala u metalu,
koji iako nekad pjeva na engleskom kao, kao... ma kao finac!! ima
uzasno visok glas, kada se potrudi naravno. Yngwie wannabe Timo Tolkki
nikada nije bash uspio izaci iz sjene velikog uzora, ali ipak sumnjam
da ga to jako smeta... Kada uz Tolkija spomenemo i vjerojatno najboljeg
klavijutarista u svijetu metala, Jensa Johanssona (koji je takodjer
radio s Malmsteenom) vech znamo sto nas ocekuje. Bend zaokruzuje njemacko-finska
ritam sekcija (Jörg Michael - Jari Kainulainen) i rezultat je
briljantan.
Kao sto sam vech napomenuo, line-up toliko strasan da ga imaju za
izvoz se krece kroz ultrabrze i virtuozne gitarske solaze, lagane
emocionalne balade, nabrijane riffove i prelijepe melodije kao da
je to nesto sto moze napraviti djete iz osnovne skole, tako jednostavno
i rutinski kao sto je to svakodnevni odlazak na zahod:) Najbolje je
ni ne pokusavati ih kopirati ili reproducirati jer jedini rezultat
koji iz toga moze izaci je apsolutna depresija i bacanje instrumenata
u smece, but hey, it's your life...
Osim sto dobro "prze" uzivljeni su u Nostradamusa (uf, to
je bilo tesko za skuzit) i opcenito imaju te "svoje" nazive
pjesama: Visions, Stratofortress, Night Time Eclipse, Stratosphere,
Cold Winter Nights, Destiny da dalje ne nabrajam. Ma pogodili biste
ih iz aviona. U svakom slucaju su prepoznatljivi, nema sto... Da li
je to smisao zivota ne znam, ali je to zasigurno njihov pogled na
nase postojanje na ovoj planeti.
The Kiss Of Judas je pjesma koja mi je prva zapela za oko (NE
zato jer je prva na albumu!) vjerojatno jer ima tako zarazan refren,
a i intro je "otkacen" no ipak postaje dosta zamorna ponavljajuci
se. E onda ide power metal klasik Black Diamond; kada covjek
pomisli na Stratovarius odmah pomisli na Visions album, a kada pomisli
na njega pomisli upravo na ovu pjesmu. Necu je kvariti pokusavajuci
ju analizirati, ovo se mora cuti i to najmanje sto puta:)) Mnogi su
rekli da je ovaj album tako pun Helloweena da su ga "bundeve"
komotno mogle sebi pripisati (naslovnica, dijelom tekstovi i glazba).
No Helloween je jedan od prvih bendova koji je uopce power upisao
na kartu metala, pa je to vise nego normalno, jednako kao sto danas
mnogi pokusavaju "postati" Stratovarius (Sonata Arctica,
Kenziner, Nostradameus)... Uglavnom, Forever Free je upravo takva
pjesma i ako ste culi Keeper albume Helloweena (a trebali biste) instantno
ce vam se ova pjesma svidjeti. Before The Winter je bolja od
dvije laganice prisutne na ovom albumu. Kliseja pun kufer, ali svejedno
se dobro uklapa u album svojom hladnocom i pokazuje drugu stranu benda,
sporiju i emocionalniju naravno:) Pjesma posvecena svim njihovim fanovima
(Legions Of Twilight) je upravo manowarska Legions, a kao takva
je bezkompromisna, snazna i agresivna. Najprogresivnija pjesma na
Visons je The Abyss Of Your Eyes, dragulj prepun razlicitih
ugodjaja i s mozda najboljim solazama na albumu, bilo na gitari, bilo
na klavijaturama. Jedini instrumental (kod ovog benda praksa na svakom
albumu) je Holy Light koja lagano zapocinje da bi furiozno
sjurila do "progresivnog" kraja te navijestila sljedecu
pjesmu kao cistu suprotnost. Ekoloski osvjestena Paradise je
iza Black Diamond najzaraznija pjesma na albumu, jednostavno strukturirana
sa zapaljivim refrenom, a i intro mi je odnekud poznat, Maideni? Coming
Home je josh jedna laganica, ujedno i losija od dvije. No iako
je ocita "slaba" tocka ovog albuma i ova pjesma ima svoje
zasluzeno mjesto na albumu, bash kao i Before The Winter. Naslovna
Visions predstavlja sve aspekte ovog benda navedne prije u
tekstu i lijepo zaokruzuje cjelokupni album. Uz to i traje najduze
te se u njoj izmjenjuju brzi i spori dijelovi sto je ipak dosta "cudno"
za Stratovarius, posto kako kod njih pocne koja pjesma tako i zavrsi.
Najlosiji dio pjesme je naratorov govor, time mislim da sam sve rekao.
Kada sam na pocetku ove recenzije rekao da je ovo jedan od albuma
koji se nekom bendu rijetko i samo jedanput dogodi nisam mislio da
je deset puta bolji od ostalih Stratovarius albuma (dapace mnogi bi
mu se mogli svrstati uz bok), no Visions je ipak najjaca cjelina od
svih njihovih djela, pravi pogodak u "sridu" i milestone
ovog benda, ali i metala uopce.
Ako negdje vrijedi onaj stari klisej "svaki pravi metalac ovaj
album mora imati u kolekciji" to je sigurno ovdje, klasik koji
se ne propusta.
"...I know I can't
stand by your side forever
but I know I won't forget your beauty
my black diamond... "
|