 |
|
|
|||||||||||||||||||||||||||
|
"...it
has always been in the back of my mind Zatvorite oci, stisnite play i brojite do pet:
jedan, dva... tri, ce...ti...ri...,p...e...t "...kill me
with your thoughts Rijeci ne znace nista i najveca greska je ovaj album sagledati sa cisto tehnicke strane i totalno objektivno. Glazba je kao takva stvorena kako bi bila subjektivna, a subjektivnije od ovoga ne ide...i za izvodjaca, ali i za slusaoca. No dobro, nakon prva dva albuma sa muskim vokalom i doomerskog opredjeljenja, ovaj album cistih emocija je prvi na kojemu se moze cuti glas Anneke. Nema tu podjele na muski i zenski dio pjesme i muski vokali su kompletno baceni u proslost, a na prvo mjesto je postavljen neodoljiv zov sirene i zato me bolje privezite za jarbol kako ne bih skocio u more i... "...when it affects our state of mind, we drown in our make-believe". Njena interpretacija je tako savrsena, tako u skladu s glazbom i tekstovima da je to (bez rijeci). Nema bezveznog dizanja glasa u nebesa i prenemaganja tako cestih kod mnogih pjevacica, a da veze izmedju tih pjevacica i glazbe uopce nema... Ona zbilja ZNA pjevati!! Nepotrebno je spominjati da je Anneke napisala sve tekstove i da se oni bave razlicitim temama poput odnosa medju ljudima, oprastanja od bliznjih, potrebe za shvacanjem, ali i putovanja kroz vrijeme. I iako tekstovi bash nisu u skladu s doomom i glazba je puna raznih elemenata (eksperimenata?) atmosfera nam pokazuje da smo josh uvijek u nekakvom blago evoluiralom doomu sa ponesto gothic tematike no sigurno bi ih bilo nezahvalno trpati u bilo koji od ta dva zanra pa cu se malo suzdrzati od toga. Putovanje zapocinje sa Strange Machines, pjesmom koja me prva privukla ovom nizozemskom bendu. Privukla me je zbog svojeg brzeg dijela koji pocinje negdje oko druge minute te se josh jednom ponavlja kasnije u pjesmi. Josh uvijek se sjecam kada sam bio sa par svojih frendova u autu i ovaj album je picio iz kazetara, a mi smo slemali sve u sesnaest na ovaj dio...slemali na Gathering! Sick...da, mozda? no njihova glazba se moze i sa tog aspekta sagledati, ocito:)) Kada sam toliko puta u ovoj recenziji spomenuo putovanje ovdje ono i zapocinje (ipak je to prva pjesma na albumu), tj. putovanje kroz vrijeme. Kroz laganu glazbu i toplu interpretaciju zbilja se moze putovati i jedino sto mogu savjetovati je da joj se prepustite. Neka vas ponese fenomenalna povezanost glazbe, teksta i glasa pjevacice te neka to ne stane na ovoj pjesmi vech vas nosi dalje, dalje... Eléanor je nesto brzha i "pokretnija" pjesma i kao takva je mozda malo cudni milje za pjevacicu ovakvog tipa, no rezultat je kao i svaki put kod Anneke zadivljujuc i to pogotovo na sporijim dijelovima. In Motion # 1 je ono sto ja osobno mogu opisati savrsenstvom u glazbi, svi elementi koji su vec nabrojani ovdje se spajaju u cjelinu koja se rijetko postize. Tako malo teksta, tako lagana glazba, a tako prepuno najdubljih emocija. Ako tko slucajno vjeruje u nirvanu na ovoj pjesmi ce je i iskusiti... Nista vise nije vazno, samo..."leave me against the stream, one hundred worlds will see me passing by". Potreba za upoznavanjem i razumijevanjem dominira kao tema Leaves, a tek kad krene lagana melodija gitare na polovici pjesme, brr...najezim se. Spot za tu pjesmu je tako jednostavan, nalazimo se u sumi i Anneke pjeva u kameru. Nikad nisam vidio nesto tako elementarno, a tako duboko. Kao razlicitost inspiracije (u odnosu na druge pjesme) se istice i Fear The Sea u kojoj, kao sto i ime pjesme govori, nam pjevacica porucuje kako je more tu bilo prije svih nas i kako ga nikada necemo ukrotiti te ce nas na kraju sve pokriti, more. Mandylion je pak instrumental posvecen umrlom prijatelju i stvarno je posebna pjesma sa dosta "istocnjackih" elemenata. Iako je u prvih par slusanja to definitivno najslabija pjesma na albumu, sa svakim novim slusanjem ta pjesma dobiva na vrijednosti i postize ono sto joj je i namjera, opustanje, pomirenje sa samim sobom i cijelim svijetom....jednom rijecju - meditacija. Desetominutnoj Sand And Mercury je potrebna citava vjecnost kako bi krenula i tek na sestoj minuti se javlja pjevacica u mozda najboljoj personifikaciji bestjelesnosti koju je postigla svojim glasom. Drugi dio pjesme je ujedno i bolji, glavna gitara je u prvom planu i nosi laganu i toplu melodiju nadovezujuci se na onu bestjelesnost o kojoj sam pricao, po milijunti put na ovom albumu... In Motion # 2 pocinje kao nova pjesma, a zatim se nastavlja na melodiju iz istoimene pjesme, ali # 1. Stvarno fenomenalno i govori koliko je ovaj album dobra cjelina kada melodije iz jedne pjesme tako lako prelaze u drugu, a da se ne gubi nista vech dobivamo josh jednu dublju dimenziju, dimenziju remek-dijela. To bi bio moj jadni osvrt na ovaj perfekcionizam i sigurno je da nije potpun posto je ovo glazba koju je nemoguce pravilno izraziti rijecima, a i svatko od nas tko ju iskreno zna cijeniti ima nesto svoje za dodati, samo se nadam da sam otprilike pogodio... Ako bi kakvu glazbu
trebalo slati u svemir kako bi se preko nje upoznali sa mozebitnim
inteligentnim zivotom izvan ove plave kugle ovo je definitivno moj
kandidat. Ova glazba moze pouciti svakoga o ljudskom zivotu i njegovim
teznjama i sigurno ju se ne moze racionalno shvatiti, no zato je
tu i ono emocionalno koje se krije u svima nama, samo to treba i
pronaci. |
|||||||||||||||||||||||||||||
|
by Sylmarion <sylmarion@hi.hinet.hr> [NATRAG] |